Cilj ovoga rada je objektivno pokazati čimbenike koji su utjecali na rimsko osvajanje keltskog svijeta te kako se to odrazilo na opstanak keltskog kulturnog identiteta. Sami Kelti kao narod su se u svojim migracijama raširili po gotovo cijeloj Europi te Maloj Aziji, pa se tako može iščitati čak pet zona doticaja s Rimom; Sjeverna Italija, Galija, Britanija, Iberijski poluotok i Mala Azija. Antički pisci, pa čak i sam Cezar, pišu o Keltima iz izrazito subjektivne perspektive pa ta činjenica podosta otežava iščitavanje povijesnih podataka vezanih za sukobe između dviju zaraćenih strana, odnosno analizu ovih podataka. Nekakvim prirodnim tokom, rad se koncentrira većinom upravo na Galske ratove koji su vođeni od 58. do 52. g. pr. Kr., a završavaju padom Alezije, iz dvaju veoma bitnih razloga. Prvi razlog leži u tome što su ti ratovi u neku ruku stvorili Gaja Julija Cezara kao povijesnu ličnost kakva on danas jest, a drugi razlog je zbog same koncentracije keltske populacije na tom području. Tako se u radu iznosi pregled ovih ratova, njihov uzrok, tok i posljedice koje zahvaćaju, ne samo Kelte već i Rim. Jednako tako, u radu se analizira opremljenost i vojna strategija zaraćenih strana i kako je ona utjecala na ovakav ishod. Iako je dobar dio keltskog svijeta pao pod rimsku vlast, a sukladno tome bio i romaniziran, Rim nije uspio u svojim pohodima nakon Cezara do kraja zatrti keltsko ime i kulturni identitet pa tako danas Irska i Škotska ostaju svojevrsni bastioni ogromne kulture koju nam je ostavio keltski svijet.