Sažetak | U ovom završnom radu opisan je život i djelo Branka Fučića, istaknutog hrvatskog znanstvenika, glagoljaša, istraživača i proučavatelja glagoljskih epigrafskih spomenika, ploča, grafita i natpisa. Branko Fučić rodio se 1920. godine na otoku Krku, a umro je 1999. godine u Rijeci. Središte njegovih istraživanja činila je Istra, ali proučavao je mnoge epigrafe i natpise na kvarnerskom i primorskom području. Svoja zapažanja, zaključke i zanimljivosti zabilježio je u niz knjiga, koje su također spomenute u ovom radu, a posebna pozornost posvećena je njegovom najvažnijem djelu, knjizi Glagoljski natpisi. Ovaj rad opisuje i iznosi u najvažnijim crtama Fučićeva otkrića i istraživanja, te su zabilježeni i citirani osobni Fučićevi zaključci, nedoumice i razmišljanja. Od njegovih brojnih spomeničkih otkrića, spominju se Plominski natpis, Valunska ploča, Krčki natpis, Bašćanska ploča, Senjska ploča, Jurandvorski ulomci, Grdoselski ulomak, Supetarski ulomak, a od grafita Humski grafit i Ročki glagoljski abecedarij. Za svaki nabrojani spomenik priložene su fotografije tj. slike. Branko Fučić istraživanjem tih spomenika, otkriva bogatstvo informacija o hrvatskim običajima, o razvoju hrvatske pismenosti, o životu naših predaka, o vrijednostima pojedinog kraja te prati razvoj i formiranje glagoljice kroz stoljeća. Kolika je bila važnost njegovih istraživanja, dokazuju i brojne nagrade koje je dobio za vrijeme života, kao i post-humna nagrada za životno djelo Primorsko-goranske županije. Branko Fučić pisao je i za mnoge znanstvene časopise kao što su Slovo i Croatica christiana periodica. Upravo izvor koji je najviše korišten za ovaj rad je časopis Staroslavenskog instituta Slovo, i upotrebljavani su i citirani članci koje je Branko Fučić osobno pisao. |