Poznavati povijest svoga naroda sastavni je dio naobrazbe svakog školovanog čovjeka. Poznavanje povijesti franjevačke Provincije ne pripada samo općoj naobrazbi niti je puko zanimanje za ono što se događalo u prošlosti. Budući da je povijest učiteljica života, poznavanje povijesti Provincije i djelovanja franjevaca može nam pomoći osloboditi se prošlosti ondje gdje nas je ona opteretila, izgrađivati sadašnjost na zdravim temeljima prošlosti, poučeni iskustvima bivših generacija u različitim razdobljima i okolnostima. U ovom radu prikazat ću sedam stoljeća djelovanja franjevaca u Bosni i Hercegovini, od dolaska na tlo Bosne i Hercegovine do raspada Jugoslavije. Bosanski franjevci već više od sedam stoljeća neprekinuto djeluju na tlu Bosne i Hercegovine. Jednako je duga i povijest njihova školstva. Podaci o školstvu u ranijim razdobljima su, međutim, vrlo oskudni. Ipak znamo da je u 14. stoljeću Bosanska franjevačka vikarija neko vrijeme imala svoju teološku školu u Đakovu. Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini tokom svoje duge povijesti bilo je usko povezano s djelovanjem Franjevačkog reda, koji je početkom XIII. stoljeća utemeljio sv. Franjo iz Asiza. Na tlu Bosne franjevci su prisutni od 1291. godine, od kada kao duhovnici neprekidno djeluju sve do naših dana. Prvobitno su došli sa zadatkom da u okrilje katoličanstva vrate bosanske krstjane - pripadnike heterodoksne Crkve bosanske, poznate i pod imenima bogumila i patarena. Kasnije je djelatnost franjevaca, stjecajem povijesnih okolnosti, postala puno obuhvatnija nego što je to proizlazilo iz same naravi njihova poziva. Ubrzo nakon svojeg dolaska, oni su se duboko ukorijenili na bosanskom tlu, prije svega u gradskim naseljima. Postali su nezaobilazna duhovna snaga, štoviše utjecajni i na vladarskom dvoru. God. 1340. osnovali su Bosansku vikariju, koja se pod konac XIV. stoljeća prostirala od južne Italije do Crnoga mora.