Hannah Arendt je pažnju uglavnom usmjerila na moralna pitanja, koja se odnose na individualno ponašanje i postupanje, tj. na pravila i mjerila pomoću kojih su ljudi odvajali ono ispravno od neispravnoga. Totalitarizmu nije potrebno načelo djelovanja jer je njegova priroda bezumno kretanje terora. Aspekt njene teorije o totalitarnim režimima bi bila usmjerenost na događaje koji postavljaju ključni problem za političko razumijevanje: provođenje ideološki opravdanog masovnog ubojstva pod dva suprotstavljena režima, a radi se o nacizmu i staljinizmu. Nisu zastupana uvjerenja kako su nacizam i staljinizam slični. Usprkos mnogim izvornim razlikama među njima, ta dva režima su počinila podjednako nepojmljive zločine. Aktivnosti oba režima su užasna. Hannah Arendt prati pojavu radikalnog zla sve do varki o svemoći s jedne strane i uništenja ljudske pluralnosti s druge strane. Totalitarizam predstavlja vrstu čudovišne sile, koja se čini kao da savladava ljudska bića i koristi ih za svoja sredstva. Svako radikalno zlo dolazi iz dubine očaja, a istinsko zlo je ono što uzrokuje nijemu stravu. Najveće zlo nije radikalno, nema korijenje i zato što nema korijenje, nema ograničenja, može ići do nezamislivih ekstrema i proširiti se po čitavom svijetu. Kriterij ispravnog i pogrešnog, odgovor na pitanje što činiti, ne ovisi o navici i običajima, nego o onome što se odluči u vezi sa sobom.