Tema ovoga rada je opsesivno-kompulzivni poremećaj. Ovaj poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja. Kao što i sam naziv kaže, karakteriziraju ga opsesije, koje navode na kompulzivno ponašanje. Dakle, riječ je o anksioznom poremećaju u kojem je um trajno preplavljen mislima koje nije moguće kontrolirati ili je osoba prisiljena neprekidno ponavljati određene postupke (Davison i Neale, 2002). Etiologija ovog poremćaja još nije potpuno istražena niti poznata, no čine se veliki napori na tom području. Utvrđene su neke spolne razlike. U muškaraca se ovaj poremećaj javlja u nešto mlađoj dobi nego u žena. Što se tiče samog pobola i spolnih razlika, podaci su nejednoznačni. Opsesivno-kompulzivni poremećaj javlja se i u komorbiditetu sa drugim poremećajima, kao što su shizofrenija, poremećaji ličnosti, poremećaji uzimanja hrane, ali prije svega depresija. U liječenju ovog poremećaja koriste se različite tehnike, uključujući farmakoterapiju, najčešće klomipraminom, te psihodinamske tehnike, naročito bihevioralna i kognitivno-bihevioralna terapija. Međutim, niti jedan tretman nije se pokazao kao stopostotno uspješan, što upućuje na potrebu za daljnjim istraživanjima.