U ovom radu prikazano je stanje u Slavoniji revolucionarne 1848. godine s naglaskom na vojni pohod slavonskih graničara do Ozore tijekom prve faze hrvatsko-mađarskoga rata. Osim političkog stanja civilne Slavonije prikazano je i stanje u Vojnoj granici, svakodnevna razmišljanja graničara i njihov odnos prema službi i domovini. Biti graničar bilo je časno i hrabro u vrijeme nacionalnog buđenja naroda diljem Europe. U radu su također prikazani i začeci i krajnji razlozi koji su doveli do hrvatsko-mađarskog rata 1848./1849. godine. Prvobitan naglasak je na nacionalnim težnjama mađarske politike i vlade kojim su poricali postojanje Hrvatske uopće. U radu je obrađena i problematika grada Osijeka kao središta Virovitičke županije i kao pravoga multikulturalnoga i multietničkoga grada. Grad Osijek u periodu i hrvatsko-mađarskog sukoba i hrvatsko-mađarskog rata bio je jako središte mađaronske propagande. No, na kraju je u Osijeku ipak postignuta protuteža i grad je vraćen pod vlast Hrvata. Nadalje, kao neizostavna ličnost toga perioda u radu se vrlo često spominje ban Josip Jelačić. Ban Jelačić u tom je vremenu središnja ličnost gotovo svih zbivanja i pokretač hrvatskog nacionalnog zanosa, gotovo mitska ličnost. Posljednji dio rada odnosi se na vojni pohod slavonskih graničara do Ozore. U tom dijelu opisani su svi problemi i nedaće koje su pogodile tzv. Slavonski korpus u vojnom pohodu na Ugarsku. Slavonski korpus bio je desno krilo banove vojske tijekom prve faze hrvatsko-mađarskoga rata. Poseban naglasak stavljen je na početne probleme samih graničara (neobučenost, slabo naoružanje, manjak časnika…), ali i ogromnu nesposobnost, bezvoljnost i neozbiljnost njihovih zapovjednika, prvenstveno generala Karla Rotha, a zatim i generala Nikole Filipovića.