| Sažetak | Tema su ovoga završnoga rada rasprave o Katičićevoj Sintaksi hrvatskoga književnog jezika. Sam rad podijeljen je u dva dijela. Prvi je dio kratki pregled hrvatskih sintaksa kao samostalnih knjiga kroz povijest, od Skladnje ilirskoga jezika Adolfa Vebera Tkalčevića do Katičićeve Sintakse (Ham, 2006.), te objašnjenje suodnosa Katičićeve Sintakse prema Priručnoj gramatici hrvatskoga književnog jezika. Drugi, glavni, dio rada odnosi se na same rasprave o Sintaksi. Naime, brojni hrvatski i srpski jezikoslovci pisali su kritike i prikaze o Sintaksi Radoslava Katičića te iznosili svoja slaganja ili neslaganja s njom, hvalili ili kudili i nekad jednako, a nekad potpuno različito tumačili. U radu ću prikazati nekoliko takvih različitih kritika i gledišta, a to su gledišta Marije Znike (1988.), Živojina Stanojčića (1988.), Ive Pranjkovića (1988.), Jasne Melvinger (1988.), Mislava Ježića (1988.), Istvana Nyomarkaya (1988.) i Stjepana Babića (1988.). Radom, prije svega, želim pokazati kako je Sintaksa izgledala u očima kritike, a kakvo značenje ima danas te pokazati njezinu sudbinu s obzirom na razdoblje u kojemu je nastala. |
