Naslov Tvorba neologizama u hrvatskome jeziku nakon 1990. godine
Autor Ana Mikić Čolić
Mentor Branko Kuna (mentor)
Član povjerenstva Milica Lukić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Branko Kuna (član povjerenstva)
Član povjerenstva Marija Znika (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Osijek
Datum i država obrane 2012-12-14, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija Kroatistika
Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC ) 811.163.42 - Hrvatski jezik
Predmetni sustav (NSK Kontrolirani rječnik)
Hrvatski jezik
Neologizmi
Sažetak U ovome radu pozornost je usmjerena na opis promjena u leksičkom i morfoderivacijskom sustavu hrvatskoga standardnog jezika koje nastaju kao posljedica semantičko-leksičkih inovacija, te najčešće proistječu iz potrebe društva za imenovanjem novih pojmova i pojava. Neologizacija se shvaća kao ukupnost procesa koji određuju stvaranje novih riječi u rječniku nekog jezika što implicira vrlo široko poimanje pojma neologizma kojim se, osim domaćih novih riječi koje su rezultat leksičke kreativnosti označuju još i posuđenice s posebnim naglaskom na angloneologizme koji su opisani na temelju Filipovićeve teorije jezika u kontaktu (1986), te semantički neologizmi kojima jezik čuva samosvojnost na planu jezičnoga izraza, a značenjski se obogaćuje (npr. miš, virus, prozor). Sve su nabrojane kategorije analizirane sa stajališta denominativne i konotativne neologije, odnosno s obzirom na to jesu li se u jeziku pojavile kako bi imenovale nove pojmove koji gotovo svakodnevno naviru iz stranih i domaćih izvora ili su posljedica fascinacije stranim stilom života, odnosno jezičnoga snobizma. Usko je vezan s konotativnom neologijom pomalo paradoksalan položaj neologizama između jezične otvorenosti, odnosno spremnosti da se prihvate nove riječi koje se „uvoze“ zajedno s novim pojmovima, i purizma, odnosno težnje da se nove riječi proizvode od domaćih sastavnica. Stoga je nezaobilazan dio u analizi neologizama i propitivanje novih stavova o poželjnom i nepoželjnom u jeziku, a s obzirom na mogućnost leksikalizacije istražene su i prigodnice, okazionalizmi ili hapaksi. Iako istraživanje neologizama zadire u nekoliko važnih područja, najveća se pozornost u radu posvećuje tvorbenoj razini te se u skladu s tim utvrđuje u kojem su stupnju izvorni tvorbeni obrasci plodni pri nastanku novih riječi, a u koliko se slučajeva može govoriti o prodoru novih, hrvatskom jeziku nesvojstvenih obrazaca. Osim toga u radu se istražuje sociolingvistička pozadina neologizacije, opisuje odnos norme i purizma prema neologizmima, uspostavlja čvršće kriterije u određivanju, odnosno filtriranju leksika koji se naziva neologizmima, utvrđuje okvirni popis novih i oživljenih leksema te tvorbenih jedinica, načina i pravila u nastanku neologizama, utvrđuju nova značenja te proširenja ili suženja postojećih te promjene u konotaciji, uporabnim odlikama, čestotnosti i plodnosti pojedinih leksema i tvorbenih jedinica. Neološka građa u ovome radu prikupljena je metodom analize različitih izdanja istoga rječnika te usporedbom jednojezičnih i dvojezičnih rječnika različitih autora pri čemu je kao početna točka određeno prvo izdanje Rječnika hrvatskoga jezika V. Anića objavljeno 1991. godine. U opisu tvorbenih načina i pravila u nastanku neologizama primijenjena je strukturalistička (Babić 2002) i generativna metoda (Selkirk 1982) dok je u analizi semantičke neologije primijenjen metodološki aparat kognitivne lingvistike (Lakoff, Johnson 1980; Lakoff 1987). U prvim poglavljima rada prikazani su osnovni teorijski pristupi u proučavanju neologizama, kao i osnovni neologizacijski procesi. Središnji dio rada sadržava analizu neološke građe na tvorbenoj razini s posebnim naglaskom na utvrđivanje promjena koje su se dogodile u sustavu hrvatske tvorbe riječi, odnosno na promjene vezane uz semantičke pomake, čestotnost te uporabne odlike pojedinih leksema. Završni dio obuhvaća sintezu provedenoga istraživanja te njegovo uklapanje u širi teorijski kontekst bavljenja neologijom. Dodatak radu jest rječnik prikupljenih neologizama.
Sažetak (engleski) This thesis focuses on the description of changes in the lexical and morphoderivational system of Standard Croatian language which come about as a consequence of lexical-semantic innovations and most frequently arise from social needs for naming new terms and concepts. The term neologisation encompasses all the processes guiding the formation of new words in the lexicon, which implies a very wide understanding of the term. The latter encompasses both newly-coined domestic words resulting from lexical creativity, and loan words, with special emphasis on Anglo-neologisms described on the basis of Filipović's (1986) theory of Languages in contact, as well as semantic neologisms enabling the language to keep its independence on the formal plane and is itself semantically enriched (e.g. mouse, virus, window). All the above categories are analyzed in the framework of denominative and connotative neology, i.e. based on whether they appeared in language to name new things that crop up daily from foreign and domestic sources, or result from the fascination with the foreign lifestyle (i.e. from linguistic snobism). Furthermore, we note a somewhat paradoxical position of neologisms between linguistic openness, i.e. the readiness to embrace new words which are "imported" along with new concepts, and purism, i.e. the initiative to coin new words by using domestic linguistic components, is closely related to connotative neology. It is thus indispensable in the analysis of neologisms to appraise fresh/ new attitudes on what is desirable or undesirable in language. With respect to the possibility of lexicalization, the thesis also looks into occasionalisms or hapax. Although the research on neologisms broaches on several important areas, the thesis primarily focuses on the level of word formation. Consequently, it examines the degree of productivity of domestic word formation patterns with respect to the influx of new word formation patterns, non-typical of Croatian. The thesis, furthermore, examines the sociolinguistic background of neologisation, describes the stand of the linguistic norm and purism toward neologisms, and establishes more elaborate criteria in their identification, i.e. filtering of the vocabulary referred to as neologisms. The thesis features a list of new and revived lexemes and word formation units as well as rules and ways of forming neologisms. New meanings, along with the extensions and narrowing of existing ones are listed. The thesis also examines changes in connotation, usage, frequency and productivity of individual lexemes and word formation units. The corpus of neologisms is collected by analysing different editions of the same dictionary and by comparing monolingual and bilingual dictionaries by different authors, with the first edition of Rječnik hrvatskoga jezika (Dictionary of the Croatian Language) by Anić (1991) serving as the starting point. The structuralist (Babić 2002) and the generative (Selkirk 1982) method is used for the description of word formation processes and rules, whereas the methodological apparatus of Cognitive Linguistics (Lakoff, Johnson 1980; Lakoff 1987) is used in the analysis of semantic neology. The first chapters introduce the basis theoretical approaches to the study of neologism, and basic processes governing neologisation. The central part of the paper is an analysis of the corpus of neologisms on the word formation level with special emphasis on determining changes in the Croatian word formation system, including those in semantics, frequency and usage of some lexemes. The final part is a synthesis of the research and places it within the broader theoretical framework of research on neologisms. The appendix features a list of recorded neologisms.
Ključne riječi
tvorba riječi
formalni neologizam
semantički neologizam
jezično posuđivanje
Ključne riječi (engleski)
word formation
formal neologism
semantic neologism
linguistic borrowing
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:142:206755
Studijski program Naziv: Jezikoslovlje Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: poslijediplomski doktorski Akademski / stručni naziv: doktor/doktorica znanosti, područje humanističkih znanosti, polje filologija (dr. sc.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2018-09-11 15:47:24