| Sažetak | U ovome radu riječ je o hibridnosti književnoumjetničkoga stila na primjeru romana Kutija žigica Vjekoslava Bobana. Najprije se, kontekstualizacijski, navode osnovna obilježja postmodernizma u književnosti i poetike Quorumova naraštaja, s naglaskom na relativno samostalne prozne modele (minimalističku prozu, konceptualnu prozu i prozu urbanoga pejzaža), nakon čega se problematizira pripadnost književnoumjetničkoga stila funkcionalnim stilovima hrvatskoga standardnog jezika, gdje se razmatra treba li se književnoumjetnički stil promatrati kao jedan od funkcija standarda, kao stil „sui generis“, kao „nadstil“ ili kao potkod. Glavni dio rada donosi interpretaciju romana Kutija žigica, gdje se, iz perspektive funkcionalne stilistike, analiziraju dramski, znanstveni, administrativno-poslovni, razgovorni, novinarskopublicistički, reklamni, oratorski i esejistički elementi i njihova značenjska uloga u tekstu. |
