Tema diplomskog rada je odnos formalnog obrazovanja, strukturiranog i statičnog, prema sve kreativnijim, i praksi orijentiranim, oblicima kojima danas sve češće učimo. Promjena odnosa sa formalnih na informalne načine ostvarivanja znanja intenzivnije počinje stvaranjem koncepta cjeloživotnog učenja, a potom i razvoja Europskog kvalifikacijskog okvira kojemu je cilj povezati i usmjeriti obrazovanje u Europi prema zajedničkom cilju. Cilj diplomskog rada je ukazati na važnost koju informalni, kroz praksu i iskustvo orijentirani, načini učenja koji danas sve više dobivaju prednost i primjenu u sadašnjosti, što zbog digitalne revolucije i ovisnosti o internetu, to i zbog ubrzanog načina života koji nam ne ostavlja dovoljno vremena za formalne, fiksne i sve skuplje tradicionalne tečajeve „u učionici“. Ideja o obrazovanju samostalnog i odgovornog pojedinca europskog društva pojavljuje se šezdesetih godina u obliku cjeloživotnog učenja, da bi do kraja 20. stoljeća taj koncept postao jednom od glavnih vodilja europskog obrazovanja. Europski klasifikacijski okvir razvio se na osnovama cjeloživotnog učenja, tj. na ideji pristupačnosti znanja za sve i transparentnosti tržišta rada na kojemu bi se klasifikacije i svi oblici znanja koristili kao resurs. Zbog dinamičnosti života informalni oblici ostvarivanja znanja i vještina sve više dobivaju prednost ispred tradicionalnih načina, a u budućnosti će se, uz daljnji napredak tehnologije, taj trend samo nastaviti i biti još izraženiji. Rezultati provedenog istraživanja poslužit će kao osnova za preciznija istraživanja ove teme u budućnost.