Sažetak | U ovom radu govori se o utjecaju koji su na rimsku religiju imali kultovi maloazijskog, egipatskog, perzijskog i sirijskog prostora, pod zbirnim nazivom - orijentalni kultovi. Njihovim dolaskom u rimskoj religiji ukorijenit će se bogatstvo i raznolikost istočnih vjerovanja, koja su Rimljanima isprva bila strana i egzotična. Njihovo širenje potaknuto je intenziviranjem trgovine, putovanja, ali i ratovanja. Na temelju relevantne literature nastoji se identificirati razloge popularnosti orijentalnih kultova i analizirati društveno-političke uvjete prilikom njihove afirmacije u rimskom religijskom sustavu. Svi promatrani kultovi zahtijevali su obred inicijacije i obećavali su svojim vjernicima blaženi život nakon smrti. Odnos vlasti prema stranim kultovima najbolje je vidljiv upravo na primjeru orijentalnih. S jedne strane, kult Kibele i Atisa bio je prihvaćen u rimski religijski sustav s najvećim počastima, a s druge strane, nerimski elementi kulta bit će podložni zabranama sve do tolerantnije politike careva. Zbog loših odnosa Rima i Egipta zabrane su pratile i širenje egipatskih kultova, prije svega Izidina i Serapisova, čiji će šaroliki obredi steći velik broj poklonika. Mitra, čija teološka pozadina i vjerski sustav počivaju na astralnim simbolima, okupljat će velik broj muških štovatelja i imati punu podršku careva koja je omogućila njegovo prerastanje u vrhovno božanstvo Rima. Još dva božanstva sirijske regije, Atargatis i Jupiter Dolihen, najbolji su pokazatelj općenitog sirijskog utjecaja na Rim. Orijentalni kultovi ostavit će traga i u kršćanstvu, od kojih će ono preuzeti neke elemente ikonografije i obreda. |