Cilj ovog rada je ispitati stručne suradnike pedagoge u osnovnim i srednjim školama o načinu rada s nastavnicima koji se deklariraju da rade pod stresom te ponuditi prijedloge koje pedagog može primjenjivati i provoditi u svom radu kako do stresa ne bi dolazilo. Istraživanje je provedeno na uzorku od deset stručnih suradnica pedagoginja na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije u šest osnovnih škola i četiri srednje škole. Rezultati istraživanja potvrđuju da je učiteljska profesija jedna od najstresnijih zanimanja i da se nastavnici gotovo svakodnevno obraćaju pedagozima za pomoć i/ili savjet ukoliko smatraju da ne mogu sami riješiti problem. Empatija je istaknuta kao najvažnija kompetencija pedagoga u radu s nastavnicima koji su pod stresom. Jedan od najčešćih izvora nastavničkog stresa i u osnovnoj i u srednjoj školi jesu „teški“ roditelji, zatim razredna (ne)disciplina, konflikti s kolegama, brze promjene u informacijskoj tehnologiji i nasilje među učenicima. Strategije za rad s nastavnicima koji su pod stresom a koje ispitanice izdvajaju kao pomoć u njihovom radu su redovni savjetodavni razgovori, organiziranje pedagoških radionica ili predavanja na temu stresa, stručna usavršavanja, hospitacije, kvalitetna suradnja, timski rad, ugodna radna atmosfera, dobri međusobni odnosi, supervizija i metoda medijacije. Ovo istraživanje zasigurno ima svoju praktičnu primjenu jer su na temelju prijedloga ispitivačica i spoznaja iz analizirane dostupne literature ponuđeni konkretni prijedlozi koje pedagozi mogu provoditi i primjenjivati u radu s nastavnicima, učenicima i roditeljima s ciljem prevladavanja cijelog niza negativnih pojavnosti koje nosi školski život, a mogu uzrokovati stres.