Ovaj diplomski rad pokušaj je interpretacije Nietzscheova shvaćanja ljubavi, koja se uglavnom pogrešno shvaćala na polju filozofije ili se nije shvaćala uopće. Nietzscheove misli o ljubavi iz svih njegovih djela, a ponajviše iz Radosne znanosti, Tako je govorio Zaratustra i S onu stranu dobra i zla, pisane su na način da ih čitatelji pokušaju razumjeti, a ne da ih prihvate kao apsolutne činjenice. Nietzsche je bio jasan kada je rekao da ne postoje činjenice, samo interpretacije. Nietzsche u svojim djelima, osim o odnosu muškarca prema ženi, piše o različitim vrstama ljubavi: ljubavi prema sebi, ljubavi prema ljubavi, pravednosti, sudbini, mudrosti i umjetnosti. Ljubav za Nietzschea predstavlja iskonsku energiju, aktivno djelovanje i stvaralačku snagu u čovjeku, koja prikazuje jedinstvo svih različitosti, a posebice uma i osjetila. U svojim djelima Nietzsche analizira kršćansko poimanje ljubavi koja se odnosi na ljubav prema bližnjemu, smatrajući da je to sebična ljubav prema samom sebi posredstvom drugoga. Nietzsche ujedinjuje dvije najveće ljudske ljubavi – ljubav i prijateljstvo, smatrajući da jedino njihova kombinacija može poboljšati rast onog duhovnog u nama. U radu se kršćanskoj religiji suprotstavlja religija ljubavi koja potiče na nesebičnu, osviještenu i zrelu ljubav prema nadčovjeku, odnosno prema nama samima i prema svemu ostalome što nas okružuje, jer ljubav je prije svega pokretačka energija.