Cilj ovoga rada prikazati je utjecaj posljedica ratnih razaranja na knjižničnu građu u kontekstu zaštite knjižnične građe. Rad je usmjeren na posljedice koje razaranja donose, ali i način na koji se razvija svijest o važnosti zaštite građe te kako to utječe na provođenje plana zaštite u hrvatskim knjižnicama. Kako bi se teorija zaštite prikazala u praksi kao i posljedice koje donose moguće katastrofe, korišten je primjer Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci koja je u noći između 16. i 17. rujna 1991. izgorjela kada je na zgradu knjižnice pala zapaljiva granata. U požaru je nestao cjelokupni fond, sve što je knjižnica posjedovala i cjelokupna knjižnična dokumentacija. Sanacija tako strašnih posljedica iznimno je zahtjevna te primjer Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci vrlo detaljno prikazuje cijeli proces zaštite, gdje dolazi do problema i kakav utjecaj ima nedostatak provođenja mjera zaštite na knjižnicu kao ustanovu, knjižnicu kao fond i knjižnicu kao ljude. Kako ovakve katastrofe predstavljaju najveću opasnost za knjižnice zbog karakterističnog materijala građe od iznimne je važnosti voditi računa o pravovaljanim i pravovremenim postupanjima u kontekstu zaštite kako bi se zaštitio fond, a posebice zavičajna zbirka, zbirka rijetke građe i slično. Rad, naime dovodi u korelaciju teoriju te kako se ona provodila u praksi, a kako se provodi danas. Glavni motiv ovoga rada, ukazati je na promjene u provođenju zaštite prije i nakon nastale katastrofe te na koji način je, tako negativan događaj iskorišten kao primjer koji prikazuje koliki je razmjer posljedica u slučaju neadekvatno organizirane zaštite.