Rad se bavi problematikom političke cenzure te političkih razloga zabrane i cenzure knjiga. Cenzura podrazumijeva sve postupke koje vlasti poduzimaju protiv knjiga i druge građe koju se iz određenih razloga smatra opasnom. Tijekom političkih režima, poput onog fašističkog, vlast je pod svaku cijenu držala kontrolu nad sadržajima koji su mogli utjecati na javno mnijenje. Svrha cenzure u prošlosti bila je spriječiti širenje politički nepovoljnih ideja, odnosno onih ideja koje bi za posljedicu mogle imati stvaranje društva koje će se protiviti odlukama vlasti. Tako je glavni cilj korištenja cenzure bio održavanje moći postojeće vlasti. Za vrijeme nacističke Njemačke čak je i Biblija zamijenjena prikladnijom inačicom. Ovakvi oblici cenzure i zabrana provođeni su tijekom cijele povijesti. Cenzurirale su se politički, religijski ili pak društveno neadekvatne knjige. Ponekad su se provodili postupci preventivne cenzure, a ponekad se rukopise zapljenjivalo ili pak pročišćavalo. Brojne svjetski poznate knjige prošle su kroz neki oblik cenzure, kao primjerice roman Gulliverova putovanja Jonathana Swifta koji je cenzuriran zbog svojih satiričnih i politički osjetljivih aluzija na englesko i francusko društvo. Iako se uvijek vodila borba protiv knjiga koje su smatrane opasnima za društvo, one su ipak uspjele prenijeti svoju poruku i pronaći publiku. John Milton, kao jedan od boraca za slobodu tiska, u 17. je stoljeću Engleskom parlamentu uputio otvoreno pismo naslovljeno Areopagitica, s kojim se zalaže za pisca i diskreditira Zakon o kontroli tiska Engleskog parlamenta. U radu se opisuju politički razlozi zabrane knjiga na primjerima Mein kampfa Adolfa Hitlera te Spycatchera Petera Wrighta.