Digitalne knjižnice skupovi su online dostupnih publikacija koje su ili dobivene postupkom digitalizacije ili „born digital“. Do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća koristili su se analogni načini reproduciranja i snimanja zvuka, a tek u devedesetima se popularizirao i usavršio digitalni oblik. Razvojem tehnologija došlo je do promjena u skladanju, načinu slušanja glazbe i pojave digitalnih glazbenih knjižnica. Formati koji su dostupni u digitalnim knjižnicama su PDF, MusicXML i ABC za notne zapise i ostali su navedeni u radu. Uz digitalno dostupne izvore jednostavnije se dohvaćaju glazbene publikacije, a kako bi oni bili dohvaćani po sadržaju koristi se optičko prepoznavanje glazbenog crtovlja (OMR). Pregledom nekih od poznatih digitalnih glazbenih knjižnica kao International Music Score Library Project (IMSLP), Virtuelle Fachbibliothek Musikwissenschaft (VifaMusik) i Répertoire International des Sources Musicales (RISM) daje se uvid u komponente funkcionalne i rastujuće suvremene digitalne knjižnice. Takva knjižnica koristi Music information retrieval (MIR) metode koje uključuju sinkronizirano automatsko povezivanje više formata u prikazu glazbenog djela, dohvaćanje informacija unutar sadržaja, a ne samo iz metapodataka. Stanje u Hrvatskoj nije toliko razvijeno kao u inozemstvu, ali postoje digitalne zbirke mnogih narodnih knjižnica koje digitaliziraju građu iz svojega fonda. U radu se navode zbirke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti DiZbi.HAZU i Instituta za etnologiju i folkloristiku.