Raspad komunističkog poretka u državama istočne Europe donosi promjene političkog poretka, koje nisu zaobišle Jugoslaviju. Prijelaz iz jednostranačkog u višestranački sustav je dočekan s oduševljenjem većega dijela hrvatskog naroda. Usporedno s usponom Slobodana Miloševića na čelo Saveza komunista Srbije, sve se jače spominjao problem srpskog naroda na prostoru nekadašnjih socijalističkih republika. Velikosrpske težnje bile su jasno izjašnjene u Memorandumu SANU-a , objavljenome 1986. Nakon provedenih prvih višestranačkih izbora 1990. bila je jasna težnja za promjenom postojećeg političkog sustava. Kao reakciju na rezultat istih u kolovozu 1990. je započela pobuna dijela srpskog stanovništva. Jedno od većih kriznih žarišta bila je istočna Slavonija. Žestoke bitke vodile su se u svim većim gradovima, pa tako i u Osijeku. Potkraj 1991. dolazi do smirivanja napetosti i prestanka većih ratnih djelovanja. Potpisivanjem Sarajevskog primirja i dolaskom UNPROFOR-a na području Slavonije dolazi do povremenih napada pobunjenika, ali i daljnjeg progona nesrpskog stanovništva koje je ostalo na tom području. Povratak u ta područja bio je moguć nakon vojnog poraza pobunjenih Srba i potpisivanja Erdutskog sporazuma.