Patrijarhat je društveni fenomen u kojem postoji dominacija muškaraca kroz institucije i društvene ideologije te se izražava kao rodna nejednakost. Cilj je ovoga rada analizirati značenja i povijest patrijarhata u sociološkoj literaturi, s posebnim naglaskom na pitanje mogućnosti kraja patrijarhata. Ovaj fenomen ima duboke korijene u društvu i dugu povijest kroz ljudsku civilizaciju, zbog čega dugo vremena patrijarhat nije bio smatran društveno stvorenim stanjem diskriminacije, nego prirodnim stanjem koje je održivo i ide na dobrobit svima pa se stoga ne treba mijenjati. Zbog takve situacije tijekom ljudske povijesti bilo je teško govoriti o njegovom kraju. Ipak, mnoge društvene promjene donijele su nadu što se tiče destabilizacije patrijarhata i rodne nejednakosti. Feminizacija obrazovanja, sve veća društvena prava za žene i sudjelovanje žena u svim aspektima društvenog djelovanja pridonijeli su rodnoj jednakosti i položaju žena danas. Kriza patrijarhalne obitelji stvorila je uvjete za krizu patrijarhata, uz jačanje feminističke svijesti. Nove rodne uloge unutar obitelji stvorile su društvenu klimu u kojoj postoji šansa za nestanak tradicionalne patrijarhalne obitelji, a s time i smanjenje utjecaja patrijarhata u javnoj sferi društva. Što budućnost donosi teško je reći jer patrijarhatu još nije kraj po situaciji kakva je sada, ali je njegovo buduće postojanje upitno zbog procesa i fenomena koji su sve izraženiji, a stvaraju prepreku njegovom normalnom funkcioniranju. Jensenovim riječima (2017: 28), sustav patrijarhata povijesni je konstrukt, ima početak te će imati kraj. Čini se da je vrijeme gotovo krenulo - više ne služi potrebama muškaraca ili žena, a u svojoj neraskidivoj povezanosti s militarizmom, hijerarhijom i rasizmom ugrožava samo postojanje života na zemlji.