Rad se bavi problematikom slijepih i slabovidnih studenata i njima namijenjenim uslugama u visokoškolskim i sveučilišnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj, a cilj je ukazati na važnost pružanja usluga za sve korisnike visokoškolskih, odnosno sveučilišnih knjižnica, uključujući i slijepe i slabovidne studente. U prvom dijelu rada predstavit će se teorijska pozadina ove problematike. Navest će su zakonski akti i drugi propisi i standardi s naglaskom na aspekt prava obrazovanja slijepih i slabovidnih studenata, te smjernice za rad sa ovom skupinom korisnika, poput IFLA-inih smjernica i sličnih pisanih dokumenata. Također će se navesti koji su preduvjeti za uspješan pristup knjižnicama za slijepe i slabovidne osobe, uzimajući u obzir navedene smjernice i zakone. Predstavit će se i primjeri dobre prakse u Hrvatskoj kada je riječ o pružanju usluga slijepim i slabovidnim korisnicima kojima bi se ostale knjižnice mogle voditi prilikom oblikovanja usluga, ali isto tako da bi se ukazalo na mali broj primjera dobre prakse kada je riječ o uslugama visokoškolskih knjižnica. U kratkim crtama predstavit će se prijašnja istraživanja na sličnu temu kako bi se uspostavila poveznica s istraživačkim dijelom ovoga rada. U sklopu diplomskog rada provest će se istraživanje, čija je svrha pružiti uvid u postojeće usluge za slijepe i slabovidne studente koje trenutno nude neke od visokoškolskih i sveučilišnih knjižnica te istaknuti prednosti i nedostatke tih usluga. Istraživanje će se provesti u tri visokoškolske i jednoj sveučilišnoj knjižnici u Hrvatskoj metodom polu-strukturiranog dubinskog intervjua s otvorenim pitanjima. Isprva je uzorak trebao obuhvaćati sve knjižnice filozofskih fakulteta u Hrvatskoj, no budući da je u Zadru riječ o integriranom sveučilištu s odjelima, odabrana je zadarska sveučilišna knjižnica. Također, nisu sve knjižnice pristale na intervju, stoga je krajnji uzorak ograničen na tri visokoškolske knjižnice filozofskih fakulteta i spomenutu sveučilišnu knjižnicu. Budući da je ovo istraživanje jedno od rijetkih u Hrvatskoj koje se bavi ovom problematikom, smatra se da će biti korisno drugim istraživačima, ali i samim knjižnicama da uvide važnost pružanja usluga slijepim i slabovidnim korisnicima i odluče se na taj korak te se pri tome vode primjerima dobre prakse predstavljenim u radu.