Istra je u vrijeme pada Zapadnog Rimskog Carstva i Seobe naroda ostala pošteđena ratnih razaranja i sačuvala svoj društveni poredak. Na prijelazu iz 5. u 6. stoljeće, našla se u granicama Ostrogotskog Kraljevstva. U vrijeme vladavine Ostrogota nije došlo do značajnih upravnih i društvenih promjena, a 530-tih godina istarski poluotok bilježi veliki gospodarski razvitak. Nakon rata Bizanta i Ostrogota, Istra se našla u okviru Bizantskog Carstva. Pod Bizantom, istarsko je društvo podvrgnuto militarizaciji i korjenitim promjenama u društvu. Stvara se novi društveni sloj vojnih dužnosnika koji preuzimaju ulogu zemljoposjednika. U to vrijeme dolazi i do vjerskog sukoba unutar Crkve koji se, zbog društveno-političkih prilika, ukorjenjuje na području Istre te stoga nosi naziv “Istarska shizma”. Sukob će potrajati od sredine 6. do kraja 7. stoljeća. Krajem 6. i u prvoj polovici 7. stoljeća dolazi do sve češćih upada barbara – Langobarda, Avara i Slavena. U 7. stoljeću dolazi i do trajnog naseljavanja Slavena u unutrašnjosti Istre. Krajem 8. stoljeća vlast nad Istrom preuzima Franačka pod Karlom Velikim. Razdoblje franačke vlasti označilo je uvođenje feudalističkog društvenog poretka u Istru. Dolazi do sukoba nove, feudalne vlasti i postojećeg uređenja sa snažnim mediteranskim kulturnim značajkama i rimskom tradicijom istarskog društva. Godine 804. Istrani će svoje nezadovoljstvo novom vlašću izraziti na tzv. Rižanskom placitu. U 9. stoljeću bilježi se slabljenje moći istarskih gradova, a u 10. stoljeću Istra postaje vlasništvo njemačkih feudalnih vladara, pod čijim će vrhovništvom u 10. stoljeću doći do rastućeg utjecaja Venecije u Istri.