U radu je predstavljena problematika primjene biotehnologije u poljoprivredi u cilju otkrivanja, razvoja, uzgoja i komercijalne primjene genetički modificiranih usjeva. Budući da se genetičko inženjerstvo temelji na manipuliranju živim organizmima i zadiranjem u prirodne granice među živim bićima, uz njega se vežu brojni etički problemi. Razvojem tehnologije i prirodnih znanosti raste čovjekova moć te se uz nju vežu mnogobrojni rizici. Nepromišljena primjena genetičkoga inženjerstva u poljoprivredi ugrožava dobrobit čovječanstva, kao i ne-ljudskih živih bića, narušavajući njihovu autonomiju i mogućnost samoostvarivanja svođenjem istih na sredstva kojima dio čovječanstva, a poglavito multinacionalne biotehnološke korporacije, postižu vlastite ekonomske ciljeve. Zaokret prema održivom odnosu čovjeka i okoliša, ispunjenom poštovanjem i težnjom dobrobiti biotičke zajednice u cjelini, moguć je samo pluriperspektivnim promišljanjem o problematici genetički modificiranih usjeva te uzimanjem u obzir saznanja brojnih disciplina, a posebice bioetike. Etika zemlje, etika odgovornosti, integrativna bioetika i etička pozicija samoostvarivanja etički su pristupi koji polaze od biocentričnoga poimanja svijeta, naglašavajući neophodnost čovjekova suživota s ne-ljudskim živim bićima ispunjenoga poštovanjem prema njihovoj inherentnoj vrijednosti te ukazujući na problematičnost težnje pokoravanju i iskorištavanju istih koja je izražena u razvoju i primjeni genetički modificiranih usjeva.