Ovaj diplomski rad govori o Katoličkoj crkvi u kontekstu kulturnog i političkog života na području Banske Hrvatske i Dalmacije u razdoblju od 1860. do 1918. godine. Katolička crkva tijekom svojega postojanja djeluje u svim društvenim djelatnostima, ali od sredine 19. stoljeća, počinje se aktivno baviti političkom životom. Uzroci ulaska svećenika u politički život prepoznati su unutar promjena u društvenom djelovanju Katoličke crkve nastalih pod utjecajem liberalizma koji se širio iz pravca srednje Europe. Liberalne ideje dovele su do promjena u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji posebice u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, pa tako nastaju samostalne stranke koje osnivaju katolički klerici što se u literaturi opisuje terminom političkog katolicizma. Takva pojava učestalijega sudjelovanja svećenika u političkom životu najviše se ističe kroz zalaganje za pitanje ujedinjenja hrvatskih zemalja. Kada je riječ o primarnom djelovanju Crkve – onom kulturnom i socijalnom, Crkva je i dalje imala važnu ulogu. Osnivaju se brojne znanstvene institucije koje sufinanciraju svećenici što je na neki način bio odjek liberalnih gibanja. Osim institucija, počinju se organizirati akademska i kulturna društva u koja se uključuju mahom katolički laici koji su nakon 1903. godine imali primarnu ulogu u širenju katoličkog nauka. Kroz društva se osnivaju brojne tiskare koje su u službi medijskih posrednika počele oživljavati katoličke ideje putem novina i časopisa. Upravo tiskovine i brojni duhovni tekstovi postaju jednima od glavnih „oružja“ tijekom Prvog katoličkog kongresa i Hrvatskog katoličkog pokreta koji su ostavili pozitivne i trajne posljedice na pogled na Crkvu u Trojednoj Kraljevini.