| Sažetak | Cilj je ovog diplomskog rada analizirati obilježja kriminalističkog romana te položaj ženskih likova u suvremenom hrvatskom ženskom kriminalističkom romanu. Romani koji su analizirani u radu su Višnja Stahuljak: Močvarni Lovac (1995.), Irena Vrkljan: Posljednje putovanje u Beč (2000.), Matilda Mance: Djevojka s brucošijade (2011.), Božica Brkan: Rez: Leica – roman u 36 slika (2012.) te Merita Arslani: Pouzdan izvor (2014.). Analizirani elementi kriminalističkog romana su: istražitelj, počinitelj, prostor, vrijeme, sudbina, dobro i zlo, privatno i javno te početak i kraj. Nadalje, analizirani su žanr, struktura te kazna u kriminalističkom romanu. Analiza je pokazala da postoje brojne sličnosti u ovim suvremenim romanima kao što su postojanje ubojstava, nekog oblika istražitelja, postojanje počinitelja, slični prostori, kratko vrijeme trajanja, postojanje i dobra i zla itd. Nadalje, analiza je pokazala promjenu uloga žena u kriminalističkim romanima. Žene su preuzele glavne uloge (žrtve, ubojice i istražitelja) koje su nekada bile isključivo muške. U odabranim predlošcima žene su bile žrtve u tri romana, ubojice u tri, a progoniteljice/istražiteljice u tri kriminalistička romana. |
