Rad donosi pregled naglasnih obilježja govora stanovnika grada Osijeka. U teorijskom su prikazu naglasnoga sustava hrvatskoga jezika opisane prozodijske jedinice naglasak i zanaglasna dužina te njihovih uloga, prikazana je podjela riječi s obzirom na naglasak na naglašene i nenaglašene te su donesena pravila o raspodjeli naglasaka i zanaglasne dužine. Od tih se pravila u hrvatskom književnom jeziku ponekad odstupa, a ti se odmaci najčešće ostvaruju u pojavi silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima u oblicima koje obilježava silazni naglasak, a to su vokativ jednine, genitiv množine i prezent, zatim složenice, superlativi pridjeva i priloga te kratice, a također i markirane riječi i usklici. Osim toga, odstupanja se od naglasne norme hrvatskoga jezika očituju i u nepotrebnom pomicanju naglaska ulijevo, neprenošenju silaznih naglasaka na prednaglasnicu te izostanku zanaglasne dužine. U radu se donosi pregled tih odmaka od naglasne norme u gramatikama hrvatskoga jezika. Obilježja su osječkoga govora opisana na temelju provedenih istraživanja hrvatskih jezikoslovaca. Silazni se naglasci na nepočetnim slogovima pojavljuju i u posuđenicama, a upravo je naglasak posuđenica koje završavaju na -or, -ist, -ant i -ent u govoru Osječana obrađen u istraživačkom dijelu rada.