Ovaj završni rad predstavlja kratak pregled povijesti Dubrovnika u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. U središtu pozornosti je razvoj grada od tipične srednjovjekovne komune do razvijene i bogate Republike s vrlo važnom ulogom na međunarodnoj sceni. Mnogi su autori pisali o povijesti Dubrovnika te o njegovim posebitostima u usporedbi s ostalim srednjovjekovnim državama. Tijekom nešto više od 400 godina Dubrovnik je bio pod zaštitom, ali i upravom nekoliko zemalja. Bizant, Mletačka Republika, Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo i Osmansko Carstvo su suptilnije ili izraženije nametali svoju vlast na teritoriju dubrovačke komune pa kasnije i Republike. Bez obzira na zahtjeve i namete navedenih država, Dubrovnik je polako gradio snažno unutrašnje uređenje koje će s godinama samo jačati. Za vrijeme komune upravni organi se još razvijaju dok za vrijeme Republike pariraju upravama u teritorijalno većim državama. S obzirom na malen teritorij ograničene su i vojne snage koje su mogle zaštititi Republiku od raznih napada. Zbog toga je Dubrovnik temeljio svoju snagu na brodogradnji i trgovini od koje si je mogao priuštiti zaštitu tadašnjih sila. Najveća obrambena moć Dubrovnika bila je u sposobnosti diplomata i konzula koji su vještim pregovaranjem često znali dogovoriti uvjete koji bi prvenstveno najviše odgovarali Dubrovniku. Danas se postavlja vrlo zanimljivo pitanje o suverenosti Dubrovnika s obzirom na novčane obveze koje je imao prema drugim državama čime su se kupovale trgovačke povlastice, ali ne i sloboda. Zaključno, događaji u razvijenom i kasnom srednjem vijeku jačali su Dubrovnik te zahvaljujući uspješnim diplomatima Republika je imala iznimno važnu ulogu na međunarodnoj sceni kako od srednjeg vijeka tako sve do početka 19. stoljeća.