Živimo u društvu i vremenu u kojemu se svakodnevno događaju promjene te se pred nas postavljaju novi izazovi na koje moramo najbolje odgovoriti. Različiti oblici nepogoda, ratovi, pandemije, kao i razvoj tehnologije imaju utjecaj na razmišljanje i ponašanje mladih ljudi. Jednako je i u odgojno-obrazovnom sustavu, gdje je učenicima osim znanja i vještina, potrebno pružiti potporu i ruku prijateljstva. Potrebna im je motivacija i podrška u procesu učenja, pozitivna razredna klima te je važno pristupiti njihovim interesima i potrebama. Školsko iskustvo koje ostvare tijekom svoga obrazovanja ne čini samo znanje i sadržaj koji su usvojili, već i vrijednosti i stavovi s kojima se suočavaju u nastavi. Učenici osim svoga znanja, produbljuju i svoje emocije te se razvijaju u jedinstvene osobe. Podršku i privrženost koju od malih nogu osjete u svojem obiteljskome domu potrebno je dalje njegovati i u školi. Upravo je brižan odnos nastavnika i učenika ključan za razvoj oba pojedinca, ali i za školski uspjeh. Profesionalna i osobna brižnost, neodvojivi su koncepti, a učenici i nastavnici ih ponekad različito percipiraju. Istraživanja pokazuju kako je profesionalna brižnost nerijetko prisutna, ali i da učenici priželjkuju češći doživljaj osobne brižnosti nastavnika prema njima. Nastavnici koji će ostvariti osobnu brižnost, moraju prije svega razmišljati o vlastitim stavovima i uvjerenjima te biti pedagoško kompetentni i svjesni svoga pedagoškog djelovanja i utjecaja koji imaju na učenike. Razloge zbog kojih osobna brižnost izostaje iz odnosa nastavnik-učenik, trebalo bi potražiti i u inicijalnom obrazovanju nastavnika. Brižnost je jednako važna od malih nogu do osnovne i srednje škole pa sve do visokog obrazovanja.