Poremećaj iz autističnog spektra (PAS) je bihevioralno definiran neurorazvojni poremećaj povezan s prisutnošću socijalno-komunikacijskih deficita te ograničenim i repetitivnim ponašanjem. Prevalencija PAS-a je oko 1% u općoj populaciji, a rizik za razvoj poremećaja je tri do četiri puta veći za dječake nego za djevojčice. Istraživanja pokazuju da je uzrok poremećaja kombinacija genetskih i okolinskih čimbenika, ali se još uvijek nije otkrio jedinstveni uzrok. Naime, poremećaj zahvaća u različitoj mjeri i na različite načine različita područja razvoja. Posljedično, razvojni profili su heterogeni i ,u ovisnosti od težine simptoma, ishodi i načini života vrlo su različiti. Kod osoba s PAS-om često se pojavljuju i komorbidni poremećaji, kao što su ADHD, epilepsija ili depresija, koji dodatno opterećuju svakodnevno funkcioniranje ovih pojedinaca. Simptomi se mogu primijetiti već prije prve godine, a najvidljiviji su tijekom druge i treće godine, iako je prosjek postavljanja dijagnoze između četvrte i pete godine. Budući da ne postoji pouzdani biomarkeri, dijagnoza se postavlja na temelju ponašanja kroz izravno ili neizravno promatranje pojedinca. Sukladno tome, razvijeni su instrumenti koji koriste samo jedan od ovih pristupa ili kombinaciju oba, a prilagođeni su dobi i jezičnim sposobnostima pojedinca. Liječenje se odvija u vidu farmakoloških i nefarmakoloških tretmana koji se mogu koristiti i zajedno. Za farmakološke tretmane koriste se lijekovi kao što su psihostimulansi, atipični antipsihotici ili antidepresivi. Za nefarmakološke tretmane koriste se rane intervencije kao što su Primijenjena analiza ponašanja i Program zajedničke pažnje, simboličke igre i regulacije, kognitivno-bihevioralna terapija i glazbena terapija.