Uspon Hrvatske Kneževine započinje u 9. stoljeću. Sam položaj Hrvatske vrlo je specifičan jer se nalazi između Franačke i Bizanta na političkom te između pape i carigradskog patrijarha na religijskom planu iako je papa imao veći utjecaj. Upravo zahvaljujući franačkim zapisima i utjecaju franačkih vladara znamo da je prvi poznati knez bio Borna koji je vladao početkom 9. stoljeća. Veći uspon Hrvatska Kneževina doživljava za vrijeme kneza Trpimira koji je vladao gotovo samostalno. Taj razvoj nastavljen je i za vrijeme njegovih nasljednika Domagoja, Branimira i Muncimira pa sve do vremena Tomislava za kojeg se smatra da se nazivao kraljem iako to nije dokazano. Važan korak u razvoju bilo je i pokrštavanje koje je započelo pod franačkim utjecajem. Do kraja 9. stoljeća veći dio hrvatskog naroda se pokrštava, ustrojava se crkvena hijerarhija te dolaze redovnici koji pomažu u društvenom, gospodarskom i kulturnom razvoju. Društvo od plemenske zajednice prelazi u društvo koje sve više nalikuje feudalnom društvu. Stvaraju se i prvi gradovi te se dio društva razvija kao gradsko i poprima obilježja društava koja nalazimo u dalmatinskim gradovima. Zahvaljujući redovnicima, koji su bili i zapisničari, dolazi do povećanja pismenosti. Pronađeni natpisi tomu i svjedoče, a pomoću njih možemo analizirati pismo koje se tada koristilo. Započinje i razvoj sakralnog graditeljstva. Osim što su se koristile antičke crkve, započinje i gradnja novih crkava. U crkvama pronađeno je nekoliko kamenih natpisa na kojima su zapisana imena knezova. Gospodarstvo se i dalje temeljilo na poljoprivredi i obrtima koji su služili samo za lokalne potrebe. Započeo je i razvoj brodogradnje, a novčarstvo nije bilo razvijeno iako je pronađen franački i bizantski novac.