U suvremenom jeziku svjedoci smo stalnoga razvoja i evolucije riječi. Jedan od ključnih procesa koji pridonose bogatstvu jezika jest stvaranje neologizama. Postankom novih riječi izražava se dinamika jezika i čovjekova sposobnost da se izrazi što preciznije i ekonomičnije. Umanjenice i uvećanice predstavljaju važan dio jezika jer se upravo njihovom uporabom obogaćuje komunikacija i preciznije izražavanje. Osim što nam pomažu da naglasimo veličinu nečega, umanjenice i uvećanice imaju sposobnost unošenja osobnog stava i osjećaja u određene riječi i izraze. Umanjenice se često vežu uz pojam hipokorističnosti kako bi se naglasila naklonost i bliskost prema nekome ili nečemu. S druge strane, uz pojam uvećanica javlja se često i pojam pejorativnosti, derogatorni izrazi čiji je cilj izraziti negativan stav, nezadovoljstvo pa čak i omalovažavanje nekoga ili nečega. Ti jezični oblici neophodni su jer omogućuju izražavanje mišljenja, stavova i osjećaja. Samim time čine svaku komunikaciju dinamičnom i osobnijom. Neki od primjera umanjenica i uvećanica toliko su se ukorijenili u jeziku da se imenica od kojih su nastale koristi u manjoj mjeri od njih samih. Tema ovoga diplomskog rada bit će tvorba umanjenica i uvećanica u hrvatskome jeziku te će se osim o strukturi tih izraza, govoriti i o njihovim semantičkim aspektima. U prvom dijelu rada pružit će se analiza tvorbe umanjenica i uvećanica nakon čega će se u drugome dijelu rada osvrnuti na značenja tih jezičnih oblika. Analizirat će se kako umanjivanje i uvećavanje utječu na značenje riječi, kako se koriste u svakodnevnom jeziku te kako doprinose izražavanju nijansi u govoru i pisanju. Kroz temeljito istraživanje i analizu primjera umanjenica i uvećanica, cilj je ovoga rada osvijetliti njihovu ulogu u jezičnom izražavanju i komunikaciji.