U ovome diplomskom radu ispitat će se učestalost pojavljivanja pravopisnih pogrešaka u pismenim sastavcima učenika završnoga razreda osnovne škole. Prema tome, cilj je rada ispitati koliko su učenici 8. razreda osnovne škole usvojili pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika te poštuju li pravopisna pravila prilikom oblikovanja pismenih sastavaka. U istraživanju se poseban naglasak stavlja na utvrđivanje učestalosti pojavljivanja pravopisnih pogrešaka prilikom zapisivanja riječi koje sadrže šumne glasove č, ć, dž i đ te riječi u kojima se događaju alternacije ije/je/e/i. U teorijskom dijelu rada govori se o pogreškama kao neizostavnim dijelovima procesa usvajanja normi hrvatskoga standardnog jezika, o vrstama pogrešaka te o njihovim osobitostima, koje su značajne za prepoznavanje pogrešaka prisutnih u pismenom izražavanju. Uz to, u radu se navode savjeti i primjeri usmenih i pismenih jezičnih vježbi primjenjivih u nastavi hrvatskoga jezika, a takve jezične vježbe doprinose sprječavanju pojavljivanja ili otklanjanju čestih jezičnih pogrešaka prisutnih u učeničkome usmenom ili pismenom izražavanju. Uz to, odabir jezičnih vježbi uvijek treba prilagođavati učeničkim potrebama. Nadalje, u teorijskom su dijelu rada navedeni i ciljevi pisanja sastavaka u nastavi hrvatskoga jezika, kao i važnosti njihova ispravljanja i ocjenjivanja. U istraživačkom dijelu rada predstavljeni su metodologija i rezultati provedenog istraživanja, koji su dobiveni nakon analize trideset (30) pismenih sastavaka učenika 8. razreda osnovne škole. Rezultati su istraživanja tablično prikazani, a ukazuju na razinu usvojenosti pravopisnih pravila kod učenika završnoga razreda osnovne škole, i to onih pravopisnih pravila primjenjivih prilikom zapisivanja riječi u kojima se pojavljuju glasovi č, ć, dž i đ, ali i riječi u kojima se događaju alternacije ije/je/e/i.