Sažetak | Ovaj rad istražuje fenomen sljepoće za promjene i razmatra pitanje je li pažnja nužna za percepciju. Sljepoća za promjene odnosi se na fenomen kada ljudi ne primjećuju očite promjene u vizualnim scenama zbog nedostatka pažnje, iako su uvjereni da bi te promjene trebali primijetiti. Laboratorijska istraživanja pokazuju da su ljudi često neosjetljivi na očite promjene, čak i kada su fokusirani na njih. Ovo se može objasniti činjenicom da mozak obrađuje promjene prije nego što se one pojavljuju, što otežava njihovo prepoznavanje. Studije su pokazale da je uočavanje promjena lakše kada se vizualni sadržaj percipira kao cjelina, a sljepoća za promjene može značajno utjecati na točnost svjedočenja, vozačku sigurnost, vojnu učinkovitost, timski rad i lucidno sanjanje. Također, ovaj se fenomen javlja kod različitih životinjskih vrsta poput majmuna, golubova i čimpanzi, slično kao kod ljudi. Stručnost može poboljšati sposobnost uočavanja promjena, a primjena metoda za poboljšanje pažnje može smanjiti utjecaj sljepoće za promjene. Različite istraživačke paradigme, uključujući paradigmu treperenja, paradigmu forsiranja sakade i paradigmu prskanja blatom, pomažu u razumijevanju zašto promjene ostaju neprimijećene. Osim kod vidnog, sljepoća za promjene može se pojaviti i kod drugih osjetila kao što su sluh, njuh i dodir, što dodatno naglašava značaj ovog fenomena u različitim senzornim kontekstima. |