Psihopatija, poremećaj osobnosti karakteriziran nedostatkom empatije, krivnje i kajanja, dugo je predmet proučavanja u poljima psihologije i kriminologije. Iako se najčešće povezuje s nasilnim kriminalcima, danas znamo da se psihopatija također može manifestirati kod pojedinaca koji se ističu u visoko utjecajnim profesijama. Dobar primjer predstavljaju korporativni rukovoditelji i političari s psihopatskim osobinama koji nikada ne završavaju u zatvorima nego često doživljavaju veliki uspjeh u karijeri. Naime, adaptivnost psihopatije jedno je od potencijalnih objašnjenja kako pojedinci s psihopatskim tendencijama mogu prilagoditi svoje ponašanje i uspješno se integrirati u društvo unatoč određenim destruktivnim osobinama. Ovi „uspješni“ psihopati sposobni su manipulirati ljudima oko sebe, pokazivati grandioznost i šarm te donositi nemilosrdne odluke, dok njihove štetne karakteristike ostaju prikrivene u društvu. Naime, psihopatske osobine često su pogodne za vodeće uloge u kojima su odlučnost, karizmatičnost i sposobnost izazivanja straha ili lojalnosti potencijalna prednosti. No, razumijevanje načina na koji „uspješni“ psihopati funkcioniraju može biti od velike važnosti za suočavanje s psihopatijom koja je prisutna u svakodnevnom okruženju. Premda osobe psihopatskih tendencija neprestano napreduju u društvu, pri čemu određene psihopatske karakteristike mogu biti korisne, opasno je „uspješnu“ psihopatiju smatrati korisnom za društvo budući da psihopati većinom brinu isključivo za vlastitu korist, bez obzira na štetu koju izazivaju drugima. Stoga je cilj ovog rada pobliže objasniti fenomen „uspješne“ psihopatije s naglaskom na područja u kojima psihopati najčešće postižu uspjeh kako bi se olakšalo razumijevanje psihopatije prisutne u svakodnevnom životu i budućem smanjivanju njezinog štetnog utjecaja na društvo.