Ličnost objašnjava konzistentne obrasce osjećaja i ponašanja pojedinca, a kultura predstavlja sustav vrijednosti unutar kojega se razvijaju uvjerenja, norme i stavovi. Odnos ličnosti i kulture je kompleksan i dinamičan, stoga postoje pristupi proučavanju njihova odnosa. Pristup kulturalne psihologije ističe neodvojivost kulture i ličnosti te kako bez jednoga drugo ne postoji. S druge strane, međukulturalni pristup naglašava univerzalnost osobina ličnosti između kultura. Pri proučavanju odnosa kulture i ličnosti važno je razlikovati sljedeće kulturne dimenzije: (a) raspon moći, (b) izbjegavanje nesigurnosti, (c) maskulinitet nasuprot feminitetu te (d) individualizam nasuprot kolektivizmu. Štoviše, individualizam i kolektivizam predstavljaju najpoznatiju kulturalnu razliku. Naime, međukulturalnim istraživanjima osobina ličnosti u individualističkim i kolektivističkim kulturama utvrđene su više razine otvorenosti u individualističkim kulturama. U okviru međukulturalnih istraživanja ličnosti posebno se ističu emski i etski pristup. Isto tako, provedena međukulturalna istraživanja osobina ličnosti ukazala su na univerzalnost osobina ličnosti petfaktorskog modela. Nadalje, utvrđene su i spolne razlike u osobinama ličnosti. Utvrđeno je kako žene postižu više rezultate na neuroticizmu, savjesnosti i ugodnosti u odnosu na muškarce koji postižu više rezultate na ekstraverziji i otvorenosti. Međutim, međukulturalna istraživanja promjena u osobinama ličnosti s dobi ukazuju na slične promjene u različitim kulturama, pri čemu ugodnost i savjesnost rastu s dobi, a ekstraverzija i otvorenost se smanjuju. Dakle, promjene s dobi su univerzalne. U ovome radu predstavit će se pregled dosadašnjih pristupa i istraživanja odnosa ličnosti i kulture.