Koncept emocionalne inteligencije uključuje sposobnosti procesiranja emocionalnih informacija koje su se pokazale važnima u prilagodbi pojedinca zahtjevima okoline u kojoj živi i postizanju životnog uspjeha i zadovoljstva. Ustanovljeno je da različiti individualni i okolinski faktori oblikuju emocionalne sposobnosti pojedinca. Svrha ovog završnog rada je predstaviti kako se emocionalna inteligencija razvija unutar konteksta obitelji. Pokazalo se da djeca od obitelji usvajaju emocionalnu bazu znanja, u obitelji stječu osjećaj sigurnosti za izražavanje emocija te u obiteljskom kontekstu razvijaju sposobnosti regulacije emocija i ponašanja. Bitnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije imaju kvaliteta privrženosti u odnosu djeteta i skrbnika, stilovi odgoja skrbnika, kvalitetno obiteljsko funkcioniranje (komunikacijski stil, kohezija, obiteljska prilagodljivost na promjene, odnosi s braćom i sestrama) te karakteristike skrbnika (uvjerenja o emocijama i emocionalna inteligencija skrbnika). U istraživanjima su dobivene pozitivne povezanosti emocionalne inteligencije i sigurne privrženosti, autoritativnog odgojnog stila, tople emocionalne komunikacije, kohezije, obiteljske prilagodljivosti na promjene, kvalitete odnosa s braćom i sestrama te uvjerenja roditelja o vrijednosti emocija i njihova emocionalna inteligencija. S druge strane, utvrđene su negativne povezanosti emocionalne inteligencije i sva tri obrasca nesigurne privrženosti, autoritarnog, permisivnog i neuključenog odgojnog stila, hladne emocionalne komunikacije te uvjerenje roditelja o tome da su emocije opasne. Obitelj može izravno i posredno djelovati na razvoj emocionalne inteligencije te postavlja temelje za buduću emocionalnu stabilnost, socijalne odnose i ukupnu dobrobit pojedinca. Znanja iz ovog područja mogu pomoći u prevenciji razvoja psiholoških teškoća pružajući ljudima strategije za suočavanje sa svakidašnjim problemima koje možda nisu usvojili u svom obiteljskom kontekstu.