John F. Kennedy jedan je od najpopularnijih američkih predsjednika i političara u posljednjem stoljeću, a sve do danas zapamćen je i kao jedan od najistaknutijih govornika - njegovi govori zauzimaju visoka mjesta na ljestvicama najboljih govora 20. stoljeća. Imao je jednostavan, optimističan, karizmatičan, ceremonijalan retorički stil koji mu je dopuštao da se poveže s američkim narodom na osobnoj razini i omogući mu da se poistovjeti s njim u zajedničkoj borbi za slobodne Sjedinjene Američke Države, što nije uspjelo gotovo niti jednom predsjedniku prije ili poslije njega. Nažalost, Kennedy je zapamćen prije svega kao prerano preminuli predsjednik, mladi iskreni vizionar koji je mogao promijeniti Ameriku i svijet da ga nije sustigla tragična sudbina. Ostao je ikona američkog Camelota, ere koja se pamti po energiji i idealizmu koji je dopirao iz Bijele kuće. U radu ću pozornost posvetiti Kennedyjevom životu i političkom djelovanju, govorničkom umijeću, modusima argumentacije, vizualnoj retorici, retoričkom stilu i stilskim figurama, a sve kako bih prodrla do srži Kennedyjevih govora i njihova retoričkog ustroja, što je svrha ovog rada. Potanko ću raščlaniti tri najznačajnija Kennedyjeva govora: Inauguracijsko obraćanje, Govor o religiji i Ich bin ein Berliner.