U radu daje se detaljan pregled najvažnijih osoba i događaja koji su obilježili razdoblje vladavine dinastije Karolinga u razdoblju ranoga europskoga srednjovjekovlja, naslijedivši dinastiju Merovinga u Franačkoj, učvrstivši svoju vlast u Franačkoj krajem 7. stoljeća. Dva najvažnija vladara, Pipin Mali i Karlo Veliki, predstavljaju važne povijesne osobe koje su svojim djelovanjem obilježili europsku povijest. Svojim djelovanjem spojili su svjetovnu i crkvenu vlast sklapajući sporazume s mnogim tadašnjim papama. Vrhunac franačke države i karolinške dinastije ipak predstavlja razdoblje vladavine monarha Karla Velikog, koja uglavnom obuhvaća razdoblje od 771. do 814. godine, od samostalnog preuzimanja prijestolja pa sve do smrti. Svojom je vladavinom omogućio razvoj u vanjskopolitičkom i unutarnjopolitičkom planu. Vodeći većinom uspješne i mnogobrojne ratove, proširio je znatno opseg države, a dodatnu čvrstoću stekao je savezništvom sa Svetom Stolicom. S druge strane, kulturnim i društvenim reformama postigao je određenu stabilnost unutar same države. U njegovo doba dolazi i do kulturnog procvata poznatog pod nazivom karolinška renesansa koji ujedno i označava prvi značajni razvoj kulture tijekom srednjeg vijeka u Europi nakon razdoblja duge kulturne stagnacije. Karlovom smrću dolazi do raspada državnog jedinstva podjelom države na tri dijela 843. godine Verdunskim sporazumom.