Tema je ovoga rada jezično izražavanje u nastavi hrvatskoga jezika. U uvodnom je dijelu istaknut cilj rada te su ukratko prikazani sadržaji pojedinih poglavlja. U središnjem dijelu rada bit će definiran pojam jezičnoga izražavanja u nastavi hrvatskoga jezika i područja usmenoga i pismenoga izražavanja. U radu je istaknuta svrha jezičnoga izražavanja u nastavi hrvatskoga jezika, a koja se odnosi na osposobljavanje učenika za usmeno i pismeno izražavanje u nastavi hrvatskoga jezika, ali i izvan nje. Rad će prikazati na kojim se nastavnim satima ostvaruju ciljevi usmenoga i pismenoga jezičnoga izražavanja te zašto jezično izražavanje ima posebno mjesto u nastavi hrvatskoga jezika. Istaknut će se važnost poticanja i razvijanja učenikovih jezičnih sposobnosti i vještina te odnos i utjecaj zavičajnoga govora na standardni hrvatski jezik. Posebna poglavlja čine jezične sposobnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja u kojima će se prikazati definicija svake te istaknuti njihova uloga koju imaju u nastavi jezičnoga izražavanja. Rad će prikazati povezanost ovih jezičnih sposobnosti u razvoju učenikovih jezičnih sposobnosti i vještina. TakoĎer će biti prikazane i govorne i pismene vježbe koje se primjenjuju u nastavi jezičnoga izražavanja, a koje je bitno planski organizirati i provoditi. Navedeni će biti i razlozi provoĎenja pojedinih govornih i pismenih vježba. Istaknut će se važnost ispravljanja učenikovih govornih i pisanih pogrješaka koje će mu pomoći u pravilnom razvoju njegovih jezičnih vještina, a navedeni će biti i oblici ispravljanja učenikovih jezičnih pogrješaka te njihove vrste. Na kraju rada slijede završne misli o ovoj temi i literatura koja je korištena u ovome radu.