U ovom radu planiram napraviti analizu alternativne paradigme koju možemo nazivati ˝Zelena ideologija˝ ili ˝Održivo življenje˝. U radu planiram objasniti ideje održivog razvoja, zelene ideologije i permakulture unutar paradigme održivog življenja. Rad se sastoji od pet zasebnih segmenta koji zajednički predstavljaju cjelinu koja bi trebala predstavljati paradigmu Zelene ideologije. Prije same razrade ideje Zelene ideologije izložit ću teorijski kontekst dvaju pojmova koji su važni za razumijevanje Zelene ideologije, a to su kultura i ideologija. Razradu ideologije održivog življenja započinjem analizom političkih stranaka sa ˝zelenim˝političkim programom jer analizu koncipiram od većeg prema manjem, odnosno od složenijih struktura prema individualnom pojedincu. Stoga u prvom segmentu planiram analizirati političku situaciju vezano uz stanje takozvanih Zelenih političkih stranaka i njihovo pozicioniranje unutar društvenog političkog spektra, te proučiti sam njihov utjecaj na postojeće strukture. Zelene stranke smatram institucionaliziranim strukturama zelene ideologije koje djeluju na osnovi održivog življenja, ili su od prisutnih stranaka najbliže toj ideji. Segment o zelenim političkim strankama trebao bi proučiti povijest stranaka, njihovo podrijetlo, razlog nastajanja i utjecaj na društvo i zajednicu. U drugom segmentu rada fokus ću premjestiti na malu lokalnu zajednicu. Preciznije, fokusirat ću se na male zajednice koje se okupljaju oko ideja održivog razvoja, prirodne gradnje i uzgoja vlastite hrane. Inicijative koje se popularno nazivaju eko sela koji su ideološki aparat za širenje ideologije održivog življenja. U eko-selima su pojedinci koji zajedno pokušavaju živjeti na drugačiji način, prvenstveno da ne štete prirodi kako bi proizveli hranu. Pojam permakulture kao znanstvene discipline koja može pojedincu i manjoj lokalnoj zajednici, te ako se akumulira količina korisnika i široj društvenoj zajednici, donijeti dobrobiti koje su podudarne s održivim življenjem i razmišljanjima o održivom i prijateljskom suživotu čovjeka i prirode. U trećem segmentu rada ću prikazati pojedince koji pokušava djelovati unutar postojećeg ideološko – ekonomskog sustava pritom se ostvarujući na drugačiji način. Pojedinac u ovom slučaju ne može živjeti permanentno kao stanovnik u eko – selu. Nukleus sa kojim sam održao razgovor žive odvojeno od zajednice na održivi način, te ih to čini pionirima održivog življenja. U posljednje djelu rada analizirat ću teoretski okvir koji poziva na pokretanje novog pokreta od-rasta. Ova ideja proizlazi iz klimatske krize koja pokazuje svoje efekte svakoga dana na nekom od dijelova svijeta: velike suše, poplave, velike topline. Klimatska kriza se može promatrati kao točku sloma globalne civilizacije. Putem od-rasta se izražava nada da možemo upravljati slomom i ponovnom uspostavom novih sustava upravljanja i življenja. Za potrebe ovog rada koristit ću različitu literaturu u obliku znanstvenih članaka, literature s kojom sam se susreo prilikom studija i intervju. Pokušat ću napraviti komparativnu analizu između potrošačke ideologije i ideologije održivog življenja. Ideja koju želim uvesti i objasniti i koristiti je pojam osobne samo održivosti.