Glavni je cilj ovog rada analizirati autobiografske elemente u djelu Muzej bezuvjetne predaje Dubravke Ugrešić. U uvodnom djelu navodi se povijesni razvoj autobiografije, a zatim se spominju temeljna teorijska promišljanja o problematici žanra. Smještanje autobiografije na granicu između književnosti i historiografije otvara brojna pitanja, ali i stavlja ovaj žanr u središte mnogih razmatranja teoretičara. S obzirom na to da je u središtu rada roman Dubravke Ugrešić, u trećem je poglavlju navedena njena biografija s naglaskom na književno stvaralaštvo. Egzil je uvelike obilježio autoričin život, a tematizira se i u analiziranom romanu pa je rečeno ponešto o egzilu u književnosti. Roman Muzej bezuvjetne predaje predmet je analize u ovom radu. U petom se poglavlju predstavljaju osobitosti djela, dok se u sljedećem kreće s analizom autobiografskih elemenata. Naglasak je stavljen na autoironiju kao temeljni postupaka u djelu, a zatim se analizira odnos autobiografije i fotografije uspostavljen u romanu. Lik majke izuzetno je zanimljiv za analizu jer se proteže kroz cijelo djelo, a sam je roman posvećen autoričinoj majci. Autoričina pozicija je pozicija egzilanata, a i većina likova u romanu su egzilanti. Ironizirajući njihovu situaciju, autorica ironizira i vlastitu. Biografije likova čine većinu romana, a ispisujući te biografije, pripovjedačica piše vlastitu autobiografiju. Ironijski se odnosi i prema događajima i likovima iz svoga vremena, a taj odnos vidimo u esejističkim elementima.