Tema je ovog diplomskog rada hrvatska queer književnost. Budući da je queer književnost na ovom području još uvijek siromašnog opusa, odabrana su i analizirana četiri romana kako bi se utvrdile značajke te književnosti u Hrvatskoj: roman „Berlinski ručnik“ Dražena Ilinčića, „Na mom Ikea kauču“ Luke Marića, „Destruktivna kritika i druge pederske priče“ Gordana Duhačeka i „Posudi mi smajl“ Nore Verde. Prethodno analizi romana u radu se daje pregled terminologije u okviru queer teorije objašnjavajući odnos homoseksualnosti i heteroseksualnosti tijekom povijesti te razvoj i značenje termina queer. Nadalje se razvoj queera kao društvenog, političkog i akademskog pokreta promatra u odnosu na razvoj pokreta za prava homoseksualnih manjina. Ovdje se kronološki objašnjava nastanak tih pokreta i njihov utjecaj na razvoj queer teorije. U kontekstu feminizma posebno se osvrće na feminističko učenje Judith Butler i teze o perfomativnosti i konstrukciji roda koje izlaže u djelu Nevolje s rodom. Također, navodi se utjecaj postrukturalizma, a u zasebnom se poglavlju analizira misao Michela Foucaulta i njegovo djelo Povijest seksualnosti u kojem se bavio odnosom znanja, moći i diskursa. Dalje se u radu analiziraju navedeni hrvatski queer romani, i to tako da se uspoređuju na tematskoj, motivskoj i stilskoj razini. Analizom četiriju romana zaključuje se kako hrvatska queer književnost dijeli zajedničke tematske, stilske i jezične odrednice te kako joj je primarni cilj osvijestiti toleranciju prema seksualnim manjinama i oduprijeti se heteronormativnosti, dok se u literarnim nastojanjima podosta razlikuje.