Tema ovoga rada jest karakterizacija lika Nane kojom Emile Zola opisuje i prikazuje visoko društvo te njegove poroke. Nana postaje oličenje kurtizane koja draži i izaziva muškarce svojim tijelom. Zola je uspoređuje s muhom zlatne boje koja truje i uništava ljude. Pisac daje sliku kurtizane sa svim njezinim obilježjima i karakteristikama; ona je stvarna i kada se daje za novac i kada mrzi novac, u svojom dobroti i svojim postupcima. Roman Nana je, kao i ostali njegovi romani, pisan na način da se prikaže stvarnost onakva kakva ona jest, bez ikakvih preuveličavanja. Zola u svakom romanu primjenjuje teoriju nasljeđa i determinizam likova. On je determinist i kao takav ne priznaje slobodnu volju te vjeruje da nasljeđe utječe na čovjeka i određuje njegovu sudbinu. Osim anatomije i nasljeđa, da bi se objasnio čovjek, Zola se služi i sredinom u kojoj lik živi. U svim njegovim romanima vidljivo je to da vanjski svijet i društvo snažno utječu na lika. On je bio prvi koji je obukao liječničku kutu i težio uvođenju stroge znanosti u književnost. Opisivao je mračne i vlažne prostore te po prvi puta prikazao likove iz radničke klase. Na taj je način obogatio književnost zabranjenim temama i proskribiranim riječima.