Sažetak | Natural kinds are thought to be categories that track real patterns in nature. There are, however, different approaches in interpreting what this amounts to. It is claimed that: (1) natural kinds correspond to some basic ontological entities; (2) scientific investigation of the world, most likely physics or chemistry, will lead us to identify natural kinds that are some fundamental categorizations of the world; and (3) natural kinds refer to certain privileged classifications reached through scientific investigation of the world and can be found at all levels of scientific investigation. In this thesis I start off with assumption (3), which I label the scientific kinds approach. I focus more specifically on scientific classification in the biomedical sciences, a field comprising a variety of disciplines that are devoted to applying knowledge from the natural sciences, especially biology and biochemistry, for the purposes of healthcare. My aim is to offer an account of classifications in the biomedical sciences that is able to capture the classificatory scientific practice of delineating important scientific categories without being reduced to mere science reporting, i.e. establishing that the categories used by scientists are the ones that ought to be endorsed. The thesis is divided into two main parts. In the first part (Chapters 1–3) I develop the similarity-based clustering view as the most promising candidate in the scientific kinds approach, show how it can be applied to classifications in the biomedical sciences, and defend it against criticism. In the second part (Chapters 4–6) I situate the scientific kinds approach in the debate on realism and antirealism about natural kinds. I explore the ontological commitments of the scientific kinds approach and defend the extended epistemic view as the best option for capturing the scientific kinds approach. |
Sažetak (engleski) | Filozofska rasprava o prirodnim vrstama (eng. natural kinds) započinje s pretpostavkom kako postoje klasifikacije ili grupiranja koje odražavaju stvarne obrasce u svijetu. Često se smatra kako će nas upravo znanstveno istraživanje dovesti do takvih privilegiranih podjela koje korespondiraju prirodnim vrstama te da su znanstvene klasifikacije idealni kandidati za prirodne vrste. Primjerice, klasifikacija materije u kemijske elemente kao što je zlato ili u fizičke čestice kao što su elektroni ili kvarkovi. U disertaciji prihvaćam pretpostavku kako je znanstveno istraživanje svijeta glavna strategija dolaska do nekih privilegiranih klasifikacija koje odražavaju stvarne obrasce u prirodi te kako možemo identificirati takve prirodne vrste na različitim razinama istraživanja, od fundamentalnijih kojima se bave kemija i fizika do onih na višim razinama kojima se bave biomedicinske znanosti koje su postavljene kao fokus istraživanja. S obzirom na činjenicu da se svi sudionici rasprave ne bi složili s navedenom pretpostavkom, takav pristup nazivam pristupom znanstvenih vrsta ili znanstvenog klasificiranja (eng. the scientific kinds approach). Fokus istraživanja u ovoj disertaciji je na biomedicinskim znanostima. Radi se o grupi disciplina posvećenih primjeni znanja iz prirodnih znanosti, primarno biologije i biokemije, u medicinske svrhe. Popis disciplina najčešće uključuje ljudsku biologiju, patologiju, biokemiju, molekularnu i staničnu biologiju, genetiku, farmakologiju, imunologiju, primijenjenu ili kliničku kemiju, mikrobiologiju, epidemiologiju i biomedicinsko inženjerstvo. U disertaciji proširujem navedeni popis kako bi uključio i psihologiju i psihijatriju, posebice klasifikaciju psihopatoloških stanja, što predstavlja važan izvor studija slučaja. Unatoč tome što postoji značajan broj publikacija koje se bave temom znanstvenog klasificiranja u biomedicinskim znanostima, većinom se radi o razmatranjima pojedinačnih studija slučaja te razmatranja može li se konkretna znanstvena klasifikacija smatrati prirodnom vrstom. Cilj ove disertacije jest ponuditi generalnu teoriju prirodnih vrsta koja će zahvatiti znanstveno klasificiranje u biomedicinskim znanostima. U tu svrhu, u prva dva poglavlja razmotrit ću tri glavne teorije prirodnih vrsta ponuđene u raspravama u filozofiji znanosti: esencijalizam, vrste kao grozdovi svojstava (eng. cluster kinds) te pluralistički realizam (eng. promiscous realism). S obzirom da postoji konsenzus svih strana o tome kako esencijalizam ne može zahvatiti klasifikacije u biomedicinskim znanostima, kao kandidati preostaju teorija grozdova svojstava te pluralistični realizam. Unatoč popularnosti pluralističkog realizma kako u filozofiji biologije tako i generalnije u biomedicinskim znanostima, argumentirat ću kako se radi o nezadovoljavajućoj poziciji koja dopušta da se preširoki skup kategorija smatra prirodnim znanostima. Takva posljedica je u suprotnosti sa osnovnom postavkom znanstvenog klasificiranja da je cilj znanosti doći do nekih privilegiranih klasifikacija koje su superiorne ostalima, primjerice, onih svakodnevnima. Nedostatci pluralističkog realizma se najbolje mogu ilustrirati putem primjera psihopatoloških klasifikacija koje mogu imati vrlo snažne praktične posljedice za pojedince koji potpadaju pod takvu klasifikaciju. Stoga je važno ustvrditi kriterij koji će ponuditi razlikovanje između znanstveno relevantnih klasifikacija i onih minimalno utemeljenih koje mogu poslužiti nekim svrhama, a koje su u jednakoj mjeri zahvaćene pluralističnim realizmom. U trećem poglavlju, sukladno iznesenoj argumentaciji razrađujem različite varijante teorije vrsta kao grozdova svojstava, te branim varijantu koja se temelji na intrinzičnim sličnostima među članovima vrste (eng. similarity-based cluster account).
Poglavlja 4-6 posvećena su problemu realizma i antirealizma u pogledu prirodnih vrsta općenito, te specifično situiranju pristupa znanstvenog klasificiranja ili znanstvenih vrsta u raspravu o realizmu i antirealizmu. U poglavlju 4 razmatram na koji način karakterizirati stajališta realizma i antirealizma u pogledu prirodnih vrsta s obzirom na recentnu raspravu o nedostacima tradicionalnog kriterija razlikovanja koji se poziva na to da prirodne vrste trebaju korespondirati nekim podjelama u prirodi koje su neovisne o nama i našem umu. Zastupam gledište kako je navedeni kriterij neovisnosti o umu relevantan za razlikovanje realizma i antirealizma te kako prigovori upućeni protiv tog kriterija ne razlikuju dva različita pitanja, onog o postojanju jedinki koje grupiramo u vrste od onog o postojanju grupiranja neovisnih od nas. Zatim, u poglavlju 5, razmatram problem s kojim se susreću realistička gledišta, te posebice pristup znanstvenog klasificiranja ukoliko ga želimo definirati kao realističko gledište. Realist mora odgovoriti na pitanje kako možemo znati da su naše znanstvene kategorije koordinirane sa stvarnim obrascima u prirodi. Navodim kako realist može odgovoriti na navedeni izazov ali pod cijenu prekomjernog multipliciranja prirodnih vrsta. Stoga, u poglavlju 6 argumentiram u prilog prihvaćanja antirealističkih kriterija kao što su ispunjenje naših epistemičkih interesa u svrhu izdvajanja znanstvenih klasifikacija kao privilegiranih, te razrađujem gledište koje nazivam proširenim epistemičkim gledištem. |