Gotički revivalizam, odnosno neogotika je umjetnički pokret u arhitekturi koji je utemeljen na namjernom izboru korištenja konstruktivnih, strukturalnih i dekorativnih principa koji su bili karakteristični za umjetničko razdoblje gotike. Postoji nekoliko ključnih faktora koji su pet stoljeća kasnije uzrokovali oživljavanje takvih principa u prostornom i volumnom arhitektonskom oblikovanju, a njihov temelj se nalazi u nezaobilaznome povijesnome kontekstu, te u načinu viđenja umjetnosti i filozofije prema različitim kritičarima i teoretičarima umjetnosti. Interes za svjesnom promjenom smjera iz neoklasicizma prema neogotici započela je prva primijenjivati Velika Britanija, već sredinom 18.stoljeća, a zatim Francuska, Njemačka i Sjedinjene Američke Države. U ovome završnome radu, tema neogotičke arhitekture biti će elaborirana na način u kojemu će biti detaljnije pojašnjeni faktori i utjecaji koji su vodili do stvaranja takvog stila u arhitekturi, navedeni najreprezentativniji arhitektonski primjeri profalne i sakralne funkcije, važnost i doprinos neogotičkog stila u cjelokupnoj umjetničkoj produkciji Velike Britanije i u okviru zapadne umjetnosti.