Knjižice od žitija rimskih arhijejrejov i cesarov je djelo Šimuna Kožičića Benje, riječkoga glagoljaša i humanista, poznatog po osnivanju glagoljske tiskare u Rijeci koja je djelovala od prosinca 1530. do svibnja 1531. godine. Dosadašnja istraživanja pokazala su da se u djelima Šimuna Kožičića Benje čuva hrvatska crkvenoslavenska norma, a vidljiv je i utjecaj govornoga jezika. Upravo supostojanje ovih dvaju utjecaja čini Kožičićev opus aktualnim za proučavanja, a faksimilna izdanja djela riječke tiskare omogućuju rekonstruiranje Kožičićeve književno-jezične koncepcije. Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov tiskane su 25. svibnja 1531. i neliturgijskoga su karaktera što je dodatan poticaj za proučavanje toga djela. Na samome početku Knjižica nalazi se posveta trogirskome buskupu Tomi Nigeru u kojoj Kožičić objašnjava iscrpan posao izdavanja glagoljskih obrednih i nabožnih knjiga. Dalje slijede životopisi papa i careva unutar kojih se nalaze poglavlja s „istočnom tematikom“. Analiza statusa dvojine u Knjižicama od žitija rimskih arhijerejov i cesarov pokazala je da je Kožičić zadržavao kategoriju dvojine iako je ona iščezla u govornome jeziku 16. stoljeća. Ipak, potvrđeni su i primjeri u kojima je Kožičić na mjestu dvojinskih oblika koristio množinske iz čega možemo zaključiti da nije bio dosljedan u čuvanju dvojine. Analizom statusa dvojine su potvrđeni primjeri dvojine u značenju parnosti i dvojnosti. U izricanju parnosti potvrđeno je više množinskih oblika na mjestu dvojinskih te sumativni dvojinski oblici. U izricanju dvojnosti prevladavaju dvojinski oblici uz brojevni kontifikator dva te aoristni dvojinski oblici. Osim toga što Kožičić nije dosljedan u korištenju dvojine, nije dosljedan ni u izricanju sročnosti dvojinskih oblika niti u izricanju parnosti niti u izricanju dvojnosti. U odnosu na količinu dvojinskih oblika u Misalu hruackom, u Knjižicama od žitija rimskih arhijerejov i cesarov podjednako je dvojinskih oblika i množinskih oblika na mjestu dvojinskih te bismo mogli pretpostaviti da je tome razlog neliturgijski karakter djela, odnosno veći utjecaj govornoga jezika u djelima takvoga karaktera.