Vikinško doba u Skandinaviji započinje početkom devetog stoljeća kada zahvaljujući trgovačkoj aktivnosti i djelovanju Vikinga, ovi prostori dolaze u bliskiji kontakt s kršćanskom Europom. Najznačajniju ulogu u razvoju skandinavskog društva i načina života imali su upravo vikinški pohodi. Unatoč tome, Skandinavija će ostati djelomično izolirana sve do kraja jedanaestog stoljeća kada završava proces kristijanizacije, čime završava vikinško doba skandinavske povijesti i započinje razdoblje srednjeg vijeka. Skandinavsko društvo ovoga doba bilo je uređeno društvo koje su, u osnovi, sačinjavali neslobodni, tj. robovi i slobodni, većinom zemljoposjednici, trgovci i obrtnici. Početkom devetog stoljeća započinje razvoj prvih gradova, no većina stanovništva i dalje je živjela u ruralnim predjelima, a osnovu svake zajednice činile su obitelji u kojima je postojala podjela uloga između muškaraca i žena. Neizmjeran doprinos kulturnoj i materijalnoj baštini Skandinavije, koji je proizašao iz ovog perioda, očituje se u ostacima runskih natpisa i spomenika, umjetničkim prikazima te predmetima za svakodnevnu uporabu. S obzirom da se ovo doba uvelike oslanjalo na usmenu tradiciju, u rekonstruiranju načina života povjesničari se oslanjaju na arheološke izvore.