Bilo je potrebno vremena da filozofi počinju uzimati problem okrutnog odnošenja prema životinjama kao problem vrijedan filozofske rasprave i filozofskog promatranja. Objavljivanjem prvog izdanja knjige filozofa Petera Singera Oslobođenje životinja sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja se smatra tzv. biblijom pokreta za oslobođenje (ili prava ili zaštitu) životinja, a u kojoj se ukazuje na etički princip jednakosti koji se proširuje na životinje te iskorištavanje ne-ljudskih životinja u svrhe ljudskih životinja poput oruđa za istraživanje, hrane, kozmetike, mode i drugog, rasprava o životinjskim pravima postaje opširnija i bogatija. S problemom specizma, uz Singera, ozbiljnije su se bavili i filozofi poput: Toma Regana i Joan Dunayer. Namjera ovog diplomskog rada je napraviti kratki prikaz koji zahvaća problem specizma odnosno diskriminacije na osnovi vrste ili kako to piše Singer: predrasude ili stava u korist interesa članova nečije vlastite vrste, a protiv članova drugih vrsta.1 Središnji zadatak tog prikaza specizma jest pružiti kritički prikaz odnošenja ljudskih životinja prema ne-ljudskim životinjama isključivo zbog vlastite svrhe tako da se najprije slijedi tumačenje specizma Petera Singera, a zatim i tumačenje Toma Regana te Joan Dunayer. Unatoč razlikama u tumačenju specizma, svi navedeni filozofi slažu se oko činjenice da je specizam potrebno izbjeći ili u najmanju ruku reducirati. Najprije će se objasniti sam pojam specizma, a zatim će se ukazati i na njegove posljedice: u eksperimentiranju i u obliku prehrane. Nakon toga, iznijet će se određeni prigovori u kojima se opravdava ili brani specizam. Dakle, rad je tumačen nadovezujući se na tumačenja specizma triju filozofa: Singerovo tumačenje specizma, Reganovo tumačenje specizma te Dunayerino tumačenje specizma, a svako od ovih tumačenja povezat će se zaključkom na kraju rada. Cilj ovoga rada jest ukazati na bespotrebne posljedice specizma, odnosno ljudsko, bespotrebno uzdizanje nad ostalim vrstama zbog svojevrsnog egocentrizma ili stava da je ljudsko postojanje najvažnije. Pitanje koje se onda postavlja jest: kome su ljudi najbitniji? Odgovor je: sebi samima, baš kao što su i životinje važne same sebi, samo što je stav životinja ljudima lakše ignorirati.