Rasprava o distributivnoj pravednosti bazira se na problemu distribucije dobara unutar društva. Ona ujedno čini veliki dio suvremene političke filozofije. U ovom radu problematizira se početak suvremene rasprave o distributivnoj pravednosti i zato se fokusira na teorije Johna Rawlsa i Roberta Nozicka. John Rawls je najpoznatiji predstavnik egalitarnog liberalizma, a svoju teoriju iznio je u knjizi A Theory of Justice (1971.). On se zalaže za državu koja je bazirana na načelu „justice as fairness“ na kojem se bazira cijela njegova teorija. Da bi pokazao kako je „justice as fairness“ princip na kojem se treba bazirati cijeli sustav političke pravednosti, Rawls iznosi svoju teoriju društvenog ugovora. U svojoj teoriji društvenog ugovora Rawls smješta pojedince koji su slobodni i jednaki te racionalni u „izvorni položaj“. U njemu su osobe iz vela neznanja te ne znaju nijedan podatak o sebi, ali znaju sve opće podatke o ljudskoj prirodi i mogućim društvenim uređenjima. Rawls smatra da će među njima biti moguć dogovor zbog toga što oni neće biti opterećeni svojim pojedinačnim koncepcijama dobra te će moći uvažiti i sve druge moguće koncepcije dobra jer neće znati koja je njihova. Njihova različita mišljenja i uvjerenja bit će moguće uskladiti pomoću refleksivnog ekvilibrija koji nam omogućuje da mijenjamo naša uvjerenja i usklađujemo ih s alternativama. Strategija po kojoj će se donositi odluke o ekonomskoj strukturi budućeg društva je maksimin. Maksimin je princip koji nam govori da pri biranju između alternativa izaberemo onu u kojoj je najgora situacija najbolja. U „izvornom položaju“ ćemo, prema Rawlsu, doći do dva načela pravednosti. To su načelo slobode i načelo razlike. Načelo razlike se dijeli na načelo razlike u užem smislu i načelo pravične jednake mogućnosti. Oba ova načela su načela koja su ograničena na područje političke teorije te se na njima bazira bazična struktura. Bazična struktura je pozadinska osnova svim političkim i društvenim institucijama u društvu. S druge strane, Nozick je najpoznatiji predstavnik libertarijanizma. On svoju teoriju ovlaštenja iznosi u djelu Anarchy, State, and Utopia (1974.), a u njemu se zalaže za minimalnu državu. U prvom dijelu knjige Nozick analizira prirodno stanje i nastanak države te dolazi do zaključka da je samo minimalnu državu moguće opravdati. U drugom dijelu on brani minimalnu državu i izlaže svoju teoriju ovlaštenja te analizira Lockeovu teoriju stjecanja i prava vlasništva koju prihvaća kao temelj svoje teorije ovlaštenja. Također analizira ostale teorije distribucije dobara u društvu, uključujući Rawlsovu i Marxovu teoriju. U posljednjem dijelu analizira utopije i kritizira postojeće, filozofski iskonstruirane utopije. Ovaj rad primarno će se baviti analizom drugog dijela te analizom Nozickove teorije ovlaštenja koja se bazira na trima načelima: načelu pravednosti u stjecanju, načelu pravednosti u prijenosu i načelu rektifikacije. Sva pravednost se temelji na poštovanju triju načela vlasništva i na poštovanju osnovnih neotuđivih prava pojedinaca. Ako se poštuju prva dva načela onda je vlasništvo legitimno. Po Nozicku je nakon toga jedini i glavni regulator slobodno tržište, a na državi je samo da nas zaštiti i zajamči nam neotuđivost naših osnovnih prava. U ovom ću se radu baviti analizom osnovnih pojmova u Rawlsovoj i Nozickovoj teoriji i kratkim pregledom istih te nekim od kritika koje su iznese na njihov račun. Usporedit ću njihove pristupe distributivnoj pravednosti i nastojati utvrditi koja teorija bolje odolijeva kritikama.