Seminarski rad '' Umjetnička fotografija 20.st.'' bavi se problemom umjetnosti u sklopu fotografije. Kroz sam uvod u povijest i nastanak fotoaparata te same fotografije kao novog brzo rastućeg medija prikazala sam proces kojim je ona od čiste tehničke forme postala duhovni i umjetnički izričaj pojedinca koji želi uhvatiti trenutak u nezaustavljenom vremenu. Zatim ću raspraviti kako se fotografija uklapa u tu definiciju gledajući fotografe Alfreda Stieglitza, Ansel Adamsa, Toše Dabca i Slavku Pavić, te kako njihova djela zaslužuju jednake pohvale poput slavnih slikara. Od kasnih 1800 -ih fotografi su eksperimentirali s umjetničkim aspektima koje fotografija može ponuditi. Fotografi kao što su Henry Peach Robinson, Julia Margaret Cameron i Oscar G. Rejlander bili su neki od prvih istraživača fotografije kao umjetničke forme. Eksperimentirali su s brojnim metodama, poput kombiniranja više slika, preklapanja negativnih ploča i igranja s različitim tehnikama osvjetljenja. Mnogi su kritizirali njihove slike, njihove su metode bile nove i ponekad ljudima teško shvatljive. Fotografija kao umjetnički oblik nastavila je dobivati kritike. Mnogi su osporavali njegove estetske zahtjeve kao umjetničku formu. Drugi su smatrali da stvaranje fotografije umjetničkom formom oduzima njezino društveno značenje.