Kao jedan od najvećih scenarista i redatelja današnjice, Quentin Tarantino je u tridesetak godina aktivnog rada snimio devet filmova među kojima su dva kultni klasici, to su Psi iz rezervoara i Pakleni šund koji su ujedno proglašeni i najznačajnijim kinematografskim ostvarenjima postmodernizma. Kako bismo uopće mogli početi s tumačenjem i analiziranjem Tarantinovih djela, nužno je odrediti što je to uopće postmodernizam, koji vremenski period obuhvaća, koje su njegove karakteristike i kakvu promjenu je donio društvu. Naravno, neizostavno je spomenuti na koji način mediji funkcioniraju u to doba i kakve su njihove uloge i utjecaji na društvo. Društvo se mijenja, promjene se vide i u načinu na koje se društvo odražava u medijima, a samim time i u filmovima. Postmodernistički filmovi bitno su drukčiji od filmova nastalih u prethodnim razdobljima, a izdvojila sam sedam ključnih karakteristika po kojima možemo prepoznati da je film nastao u razdoblju postmodernizma. Na općenite odrednice postmodernističkih filmova nadovezala sam odrednice koje su specifične samo za filmove koje je napisao Quentin Tarantino s posebnim naglaskom na nasilje. Njegova djela sadrže mnoge odrednice koje filmovi drugih redatelja nemaju, no velik je izazov nabrojiti ih sve pa sam izdvojila samo neke od njih. Za kraj sam odlučila napraviti analizu njegovog najuspješnijeg filma Pakleni šund, gdje sam izdvojila konkretne primjere iz filma zbog kojih se ovaj film smatra postmodernističkim djelom. Crni humor, surovo nasilje, upečatljivi dijalozi isprepleteni elementima popularne kulture i nelinearna radnja samo su neki od razloga zašto je ovaj kultni film bio velika prekretnica u suvremenoj kinematografiji.