Europu u XIII. i XIV. stoljeću pogađa niz apokaliptičnih društveno- političkih događaja poput epidemije kuge i brojnih ratova koji su uvelike utjecali na razvoj kulture i umjetnosti. Vjernici, a ptitom i umjetnici okrenuli su se dubokoj religioznosti kako bi našli utjehu i spasenje od svakodnevice. U umjetničkom smislu, to razdoblje veže se uz razvoj gotike, umjetničkog stila koji je nastao sredinom XII. stoljeća u francuskoj regiji Ile de France. Gotika tijekom stoljeća postaje popularna diljem Europe te u duhu vjerskog zanosa i rastu pobožnosti dolazi do potrebe za novim ikonografskim temama koje će kod vjernika potaknut suosjećanje i poistovjećivanje sa Kristovom i Bogorodičinom patnjom. Jedna od takvih tema jest Vesperbild, prikaz Bogorodice koja u krilu drži mrtvo Kristovo tijelo, a nastala je u Rajnskoj oblasti krajem XIII. stoljeća. Ranu fazu Vesperbilda obilježile su primarno suzdržane, rigidne Bogorodice koje drže Kristovo groteskno izmučeno tijelo, zatim uspravni tip Bogorodice sa ekspresivnim izrazom patnje i boli poput Rottgen Pieta iz sredine XIV. stoljeća. Drugu fazu razvoja Vesperbilda obilježile su tzv. ''Lijepe Bogorodice'' oblikovanje nježno i suptilno te dijagonalno i kaasnije horizontalno polegnut Krist bez naglašenih rana. Petnaesto stoljeće označava internacionalizaciju stila pri čemu se ova ikonografska tema širi po cijeloj Europi, pa tako dolazi i u Hrvatsku, kulturnim vezama iz Furlanije.